ponedjeljak, 15.06.2009.
Be careful.
|
Gdje sam? Bojim se. Sve je bilo kričavo. Rozo, plavo,zeleno,ljubičasto. Previše boja me plaši. Jer za mene je uvijek postojalo crno i bijelo. A tada sam prvi put vidjela dalje toga. I zasljepilo me. Osjećala sam se kao u cirkusu u kojem sam ja bila nakaza.  Ustala sam se tog jutra i po običaju obukla crne traperice, bijelu majicu, gore crnu košulju, crne tenisice, počešljala svoju crnu kosu i obrubila svoje oči crnom olovkom. Sviđalo mi se kako izgledam. Uvijek mi se sviđalo kako izgledam. Izašla sam van i zapalila cigaretu u svom parkiću. Ovisila sam o tim cigaretama. Još uvijek ovisim. Svi su me uvijek nagovarali da prestanem, ali nikad nisam. Djeca su se igrala oko mene, išla su mi na živce. Bila su glasna. Ja nisam jedna od onih u kojoj razigrana djeca pobuđuju sjećanja na vlastito djetinjstvo. Jer ga nikad zapravo nisam ni imala. Pored klupice su bile prazne boce jeftinog vina. Osjetila sam udarac. Podigla sam šarenu loptu ogorčena jer ta glupa djeca nisu pazila i bacila je na drugi kraj parkića. Djevojčica ne starija od 5 godina je dotrčala do mene suznih očiju. 'Blago tebi ako ti je to najgora stvar koja ti se može dogoditi', pomislila sam. "Pazi se.", rekla je. Kakva je to bila prijetnja. Iako je više zvučalo kao savjet i nije bilo rečeno s gnjevom. Okrenula sam glavu i pravila se da ju nisam čula. Iako sam nastavila razmišljati o njenim riječima. Osjećala sam se suludo, jer su me bile uzdrmale riječi petogodišnjeg djeteta i samu sebe sam prisilila da prestanem razmišljati o tome. Otišla sam iz parkića. Navečer je cijelo društvo išlo u lunapark. Mrzila sam lunaparkove, cirkuse i slične stvari. Previše šarenila. Ali svejedno sam otišla. Sve je odjekivalo smijehom, nekom iskomercijaliziranom rnb glazbom, u zraku se osjećao miris kokica i šećerne vate, reflektori su mi blještali ravno u oči. Dok su se ostali vrtjeli na balerini, ja sam se sakrila u neki mračni kutić, sjela i pripalila. Osjećala sam se izopačeno. Još uvijek sam u glavi mogla jasno razabrati riječi one curice, ali sam se pravila da ih ne čujem. Čega sam se trebala paziti? Sebe, možda? Očigledno, jer očito nisam imala ni malo razuma ako sam se još uvijek zabrinjavala oko toga. Vratila sam se među ljude jer sam počela izluđivati samu sebe. "Vidi se po načinu na koji hodaš da vladaš svijetom." Okrenula sam se. On. "Vidi se da si bila moja cura." Bio je pijan, ali svejedno me streslo ono 'bila'. "Kažeš, lijepa na bivšeg,ha?", nasmijala sam se. Bio je sa svojim frendovima koji su isto bili pijani, ali u svakom slučaju trijezniji od njega. "Savršena." To mi ne bi rekao da je bio trijezan, haha. Nije mi više bilo ugodno u njegovom društvu. "Bok.", rekla sam i okrenula sam se da odem, ali me čvrsto primio za nadlakticu i nije mi dao da odem. "Rekla si da me voliš!", derao se na sav glas. Pogledala sam ga u oči. Smijao se. Pokušala sam se istrgnuti ali nije mi dao. Spustila sam pogled. "Oprosti. Oprosti za sve što sam ti ikad napravio." "Neće mi pomoći ako se sad budem ljutila." "A ti mene i dalje voliš. Kako je to lijepo.", smijao se i dalje. Bio je neopisivo glasan i ljudi su se počeli okretat. "Da. Volim te.", rekla sam. "I mrzim se zbog toga." Uozbiljio se. "Ti si tako lijepa.", gledao me kao da me prvi put vidi u životu. "Pusti me.", rekla sam mu već vidljivo razdražena. "Rekla si da te sljedeći put ne smijem pustiti.", i dalje previše povišenim tonom glasa. U tom trenutku je došao moj prijatelj i udario ga svom snagom, a on je pao na pod. Prijatelj me uhvatio pod ruku i odvukao me, a ja sam se okretala i gledala njega krvavog po cijelog faci... Nakon nekih pola sata nisam više mogla biti tamo i krenula sam doma, sama, nisam nikome dala da me prati. Došla sam do glavne ceste i nisam ni gledala na svjetla na semaforu i kročila sam na cestu. Netko me povukao natrag. Čula sam škripu kotača i vidjela vozača crvenog opela kako psuje gledajući u mojem smijeru. Opet sam se sjetila riječi one curice. Znala sam da to nije imalo veze s tim što me umalo bio pogazio auto i da se mala zapravo bila prijetila, ali sam ja u podsvjesti znala da sam neoprezna u životu i zato sam toliko razmišljala o tome cijeli taj dan. I što se tiče ljubavi, i ceste i čuvanja same sebe. Okrenula sam se da zahvalim onome tko me povukao natrag. On. "I ja tebe volim i uvijek ću paziti na tebe i onda kada ćeš najmanje očekivati." Okrenuo se i otišao natrag prema lunaparku. A ja sam prešla cestu kada se upalilo zeleno svjetlo. |
- 19:22 - A contradiction? (8) - ^^
|
Srpanj 2009 (2) Lipanj 2009 (9) Dnevnik.hr |
|
Ali voljela bih doći kamo sam pošla i naći što sam tražila. online "This is stupid. Go cool off, get laid, do something, come back when you're ready to talk." "I think the street would kill you. Your propaganda isn't gonna save you out there." |