prošlost i gdje je čuvamo
|
ulomak iz knjige "A Feast For Crows", George R.R. Martin: Needle was to small to be a proper sword, it was hardly more than a toy. She`d been stupid little girl when Jon had it made for her. "It`s just a sword" she said it aloud this time ...but it wasn`t. Needle was Robb and Bran and Rickon, her mother and her father, even Sansa. Needle was Winterfell`s grey walls, and the laughter of it`s people. Needle was the summer snows, old Nan`s stories, the heart tree with it`s red leaves and scary face, th warm earthy smell of glass gardens, the sound of north wind rattling the shutters of her room. Needle was Jon`s smile. He used to mess my hair and call me "little sister" she remembered, and suddenly there was tear in her eyes. vama ovaj tekst ništa ne znači ali prepisah ga jer me rasplakao, čitam tu knjigu pa eto... što sam htio istaći jest da me ovaj teks također potakao da razmišljam o stvarim koje posjedujem. i shvatio da svaka stvari koju imam posjeduje svoju priču. npr. jedna šalica koju sam dobio za rođendan. odmah sam se sjetio osobe koja mi ju je poklonila. nakon toga sam sjetio trenutka i svih ljudi koji su bili tu. sjetio sam se čak i razgovora koji se vodio. usljedio je sat na zidu. sjetio sam se jednog dragog rođaka koji je rekao da ga taj sat podsjeća na njegovu mamu. ne zna zašto ali jednostavno ga podsjeća. svaka stvar koju imam me podsjeća na neki događaj ili neku osobu koju poznam ili sam poznavao... iz tog sam izvukao zaključak da je zapravo moja prošlost sačuvana u stvarima koje imam. zvuči debilno al fakat jes. probajte pa ćete vidit. drugi post a već filozofiram...  |
