četvrtak, 21.06.2007.

JUST… BE A BITCH!!

Otkad znam za sebe, slušala sam blesavu mudrost: «Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!» Dobro, uzmemo li u obzir dobronamjernost ove poruke, možda i možemo steći određenu svijest o odnosu s našom okolinom, postizanjem određene razine empatije. Ali isto tako, moramo prihvatiti činjenicu da živimo u 21. stoljeću u kojem nema više dobronamjernih ljudi i usluga, stoljeću u kojem preživljavaju samo oni «gadovi» koji se znaju zauzeti za sebe i zgaziti sve potencijalne opasnosti.

Ne mogu za sebe reći da sam glava koja šećući okolo sveprisutne obasipa životnim mudrostima, ali u jedno sam sasvim sigurna. Drage moje cure, ukoliko želite naći sreću i biti sretne, budite kuje. Ali ne bilo kakve, već one najgore. Jer što se događa. Svijet je prepun dobrica. Prvoklasnih. Sve bi učinile za prijatelje, u vezi nikad nisu varale, a na svih ostavljaju dojam svetice. E sad, pitanje je koliko su dotične puta u životu bile «sjebane». Jako puno. Živi primjer upravo piše ovaj tekst. I vjerujte mi, znam o čemu pišem. Zašto? Iz nastavka ćete saznati…

Možemo reći da sam okružena svakakvim ljudima. U dio njih spadaju još veće dobrice od mene koje na prvi pogled i imaju sve što svaka normalna osoba želi: divnog dečka, ozbiljnu vezu, auto, itd., itd. No, kad zagrebemo malo dublje ispod površine, shvatimo da uopće nisu sretne, a i ta veza u kojoj jesu, više im ništa i ne predstavlja ali se boje biti same pa trpe. Jer boljeg ne mogu naći. Barem su u to uvjerene. Moj komentar na to – glupost!

Uz njih postoje i one druge, tzv. – bitch! One nisu u stalnoj vezi ali uvijek imaju nekog uz sebe i taj netko iz uvijek ispunjava. I u budućnosti nikad neće biti same. U to vas uvjeravam. Sretne su. Privlače pozornost gdje god se našle, živo im se fućka za tuđe osjećaje, a opet, ljudi ih poštuju. Ne, one nisu sponzoruše, jednostavno se ne uzimaju zdravo za gotovo. Naime, svjesne su da je život samo jedan i da nije vrijedan živciranja i omalovažavanja.

Ne mogu reći da su mi ove pod drugim navodom idoli, jer ne želim biti ničija kopija i ne želim se blesavo povoditi za drugima. Na silu. ALI, svjesna sam pozicije u kojoj se ti ljudi nalaze i pogodnosti koje uživaju. Ne, to nije neko blagostanje, da ne biste krivo shvatili, to je jednostavno borba za život. Htjeli vi to priznati ili ne. Ali tako stvari ipak stoje…

Radi se o tome da se danas ne isplati biti dobrica. Jer odavno su prošla vremena kad su si susjedi međusobno pomagali, prijatelji bili ne zavisni, ljudi na ulici susretljivi i milosrdni… Sada, ako želiš opstati, moraš biti glasan, znati zarežati, znati dominirati ostalima. I ako u tome uspiješ, uspio si u društvu, a danas je društvo sve. Temelj socijalizacije, a bez socijalizacije, svi već znamo, ne možemo.

Sve u svemu, ne kažem da trebati biti odbojni, prenametljivi ili glumiti ono nešto što u svakom slučaju niste. Jer, ako ne možete nekoga otkantati od sebe i spustiti bez grižnje savjesti, onda odustanite odmah na početku ove ideje. Ako pak imate karakter i svoje ja, mogu vam samo reći da sam otkrila obrambeni mehanizam u provođenju ovakvog pristupa. Jednostavno sve radite bez osjećaja. Jer ukoliko se previše unesete, nastradate. Opet, pazite prema kome ste kakvi. Jer u ovu ligu «opstanka» nikako ne spadaju vaši prijatelji. I ako su to pravi prijatelji, moći ćete bez problema glumiti budalu od sebe, a oni će vas svejedno još uvijek voljeti. I u njihovim očima nikad nećete pasti. Bez obzira koliko katkad bezobrazni vi bili i koliko vas god dere PMS…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.