Bits of my mind

Šuma. Mračna šuma. Kad priđeš bliže, čuješ neko komešanje i buku. Čini se da su to neka čudovišta. No kad priđeš bliže, vidi se da sliče ljudima. Da, to mora da su nekad bili ljudi!

U njujorškom metrou jedan čovjek je umirao vrišteći od bolova. Stotine ljudi prolazile su kraj njega, svi u žurbi, svatko zaokupljen svojim poslom i mislima. Nitko se nije obazirao na njega, a kamoli mu pokušao pomoći. Čovjek je umro i ostao ležati u podzemlju danima, a putnici su gazili preko njega. Zar je ljudski život postao tako nebitan? Svatko zaslužuje da mu se pomogne u takvoj situaciji. Svijet ne može opstati bez suradnje i međusobnog pomaganja.Postali smo sebični, u svemu što radimo gledamo samo našu korist. Zatvaramo se u svoje domove i otuđujemo od društva. Sve je manje kontakata i razgovora u stvarnom svijetu, pogotovo među mladima koji rastu i razvijaju se uz Internet, bez pravog prijateljstva, druženja, igre, sporta i ljubavi. Ne smijemo dopustiti da stanje ostane takvo ili postane još gore! S vremena na vrijeme,iako rijetko, vidim djecu kako se igraju skrivača i naganjaju loptu po livadi. I barem na trenutak mi vrate vjeru u ljude!