simplelife123

Ewo pošto imam iskustwa sa owom temom mogu napisati swojim riječima što je najbolje za pse.Imala sam pekinezere,tu i tamo se našao neki mješanac a trenutačno imam crnog labradora.Bolje rečeno labradoricu.Imenom Tonka ali je swi zowemo Tonči.Dobročudan je pas ali kao i swi drugi psi,ima swoje žute minute.Woli kopati jame po dworištu zato ima swoje "wlastito" dworište gdje se može igrati sa ostalim kučnim ljubimcima.Dobro ne žiwe u kuči pa ču ih zwat samo ljubimcima.Sada je stara 11 mjeseci.Kada je pustimo wan iz "drugog dworišta" počinje bježati po "prawom dworištu" kao da je medwjed lovi.Kad se smiri počinje skakati po nama.Ali mi joj to nezamjeramo,znamo da se mora ispuhati.Što je čudno ne swađa se sa mačkama.Pogotowo ne sa starom macom koja je čak stara 15 godina.Dapače one se igraju!.Ewo wam slike od naše Tončice :
<------owdi je ispala smiješno i ne widi je se baš ali rađe išta nego ništa



Ne wodimo je baš često u šetnju jer joj se ne swiđa na cesti.Malo se boji,wjerojatno...ne woli jesti kupljenu hranu za pse pa joj swe moramo spremat.Boji se wode pa se ne woli baš pretjerano kupat....Ali namamimo je mi...Prwih 20 sekunda se buni ali kasnije ne želi izači iz wrlo wrlo wrlo welikog lawora...Swi susjedi je wole unatoč njezinom demonskom ponašanju i twrdoglawosti.

Ali wrlo je wjeran i dobar pas....

Osječaj ili emocija je naziw za čowjekowu reakciju na neki događaj.Ako se radi o pozitiwnom događaju,osječamo se sretno,zadowoljno,uzbuđeno,zaljubljeno,ponosno...
Ako smo dožiwljeli negatiwan događaj osječamo se ljuto,bojimo se,tužni smo...
Osječaji su sastawni dio naše osobnosti.Normalno je da nam se raspoloženje mijenja.

Ako smo tužni najčešče mislimo na teškoče koje nailazimo pri ostwariwanju swojih ciljewa.



Ako pak se osječamo usamljeno razmišljamo o swojoj samoči,izoliranosti,kako nas drugi ne prihwačaju u društwo a to če trajati dok god ne pronađemo nekoga s kime čemo se sprijateljiti.

Nerijetko se osječamo loše pa tada mislimo o swjim neuspijesima i pogreškama.Ako želimo mjenjati kako se osječamo mjenjat čemo način kako gledamo stwari ,način razmišljanja i ono što čemo činiti.



Osječaj izgubljenosti i misao da ne postoji riješenje za probleme treba potražiti pomoč swog bližnjega u kojeg imamo powjerenje i naprawiti prwi korak : otworiti se i reči kako se osječamo i razmišljamo.Oko nas uwijek ima nekoga tko bi nam rado pomogao u rješawanju problema.