Ljeto je pochelo...Uzhivajte maximalno...

dakle, neznam koji mi je bog bio s onim prijasnjim blogom, ali nema ga vishe. smrc.. uglavnom, sretan uskrs! zakasnjenje je tu, ali ok. nisam ja kriv kaj mi je stekal blogec. dalje budem pisal i dalje budete uzhivali u mojim textovima hehe. uskoro budem dosta i promijenil izgled bloga, ali treba vremena. sad pishem maturalnu iz engleskoga o jimi hendrixu. ono, lik je stvarno zanimljiv bil i ima puno nesvakidasnjih cinjenica o njemu. kaj se mene tiche, ja sam malo bolje i kaj da se neka revolucija dogadja u mojoj glavi. neznam ju do kraja bash definirat, ali aj lajk it :)) ajde ljudovi, uzivajte jos malo ovih praznika, pa idemo do kraja...pozdrav

* sveto ime dinamo *



od malena navijam za dinamo i gledao sam poprilichno velik broj utakmica koje su izgradile
noviju povijest zagrebachkog kluba i kojom je stekao vechu reputaciju. nakon niza
osvojenih prvenstava u novonastaloj hrvatskoj drzhavi, koji su bili potpomognuti i
tudjmanovim i hdz-ovim utjecajem, maksimir je dochekao 2 nastupa u ligi prvaka,
kao sto je i okusio sto znachi igrati u kupu uefa. ugostio je kluboe poput ajaxa,
manchester uniteda, marseillea, atletico madrida, newcastlea i raznih drugih. svi se
sjechaju 5 komada u mrezhi partizana, 3 gola protiv celtica, onog prekrasnog
zgoditka josipa shimicha protiv ajaxa na amsterdamskoj areni i onih 0:0 protiv
manchester uniteda na old traffordu. vrijeme, u kojem se govorilo dosta i o politici
u klubu te o raznim namjestaljkam, ipak je bilo bolje i ljudi su vjerojatno vidjeli
buducnost i sliku dinama koji ce izrasti u respektabilan klub i ponos zagreba,
pa mozda i kompletne hrvatske. mislili su da ce se vratiti stari dani, poput onih
iz 1967. kada je zagrebacki dinamo porazio leeds utd. u kupu velesajamskih
gradova, pretechi danasnjeg kupa uefe. dao je mnoge igrache koji su kasnije
obiljezhili hrvatski i svjetski nogomet. danas je dinamo van utrke za prvaka
hrvatske, mora traziti novog trenera i novog dopredsjednika nakon ostavke
ilije loncarevicha i zdravka mamicha. duzhe vrijeme je poznato da je maksimirski
stadion ruglo zagreba. igrachi imaju bajne ugovore za ove prostore i ne zive nista
loshije od jednog igracha real madrida ili chelseaja. legende kluba se ne slushaju,
a kamoli spominju. dinamo na taj nachin sve vishe tone u amaterizam, no
mozda ce sljedeche sezone biti bolje, iako se tako govori svake sezone.
bbb su razocharani jednako kao i gradjani zagreba, ali i svi oni koji navijaju
za dinamo zagreb. prosle godine je ulozheno u maksimirski klub 5 miljuna eura,
a u onaj iz kranjchevicheve, dakle nk zagreb, tek trechina tog iznosa. kako situacija
stoji, svi znaju - zagreb je u ligi za prvaka, a dinamo u ligi za ostanak. pretpostavljam
da bi trebalo smanjiti plache igrachima, a i vishe prilike dati igrachima iz pomlatka
koji bi sigurno bili bolji na terenu i vishe bi se trudili. toliko dugo dok dinamo i
svi ljudi vezani uz njega budu punili stupce raznih tabloida na nachin kojim su
nedavno bili zabiljezheni u dnevnom listu 24 sata, neche biti ok. ipak, unatoch
svemu, dinamo je za mene josh uvijek najdrazhi klub...




* crtice prijasnja dva i danasnjeg dana *


dakle, proshao je josh jedan vikend, a ovaj je bio fakat odlichan. mesarich,
machek, jura i bacinger su napravili fest rodjendan. bilo je i koncerata i
karaoka i raznih pizdarija. ljudi su bili raspolozheni i bash je bilo drustvo
koje te razvedri i opusti. nema sranja, nema glume. hm, neke slike su fest
dobre i skuzhil sam da su neke osobe fotogenichne i jako dobro zgledaju na
slikama. boli me vrat od metache, a i f nedelju sam josh igral nogomet pa je
josh gore. danas je u skoli bilo ok. malo hrvatskog, malo engelskog i polako
je odzvonilo za kraj nastave. smeshno je kak smo drpili na jednom blesavom
mjestu pive hehe. poslije smo matek, marin i ja otishli do parka, sjeli na klupicu i
zajebavali se, pa snimili par slika i par filmicha i otisli svaki na svoju stranu.
je, smilovich je imal svoj fotosession hehe. mislim da slike sve govore :)
ajde ljudi, uzhivajte u danashnjem danu...

crystal ship

prije nego zapadnes
u stanje bez svijesti
htio bih te josh
jednom poljubiti
dobiti josh jednu shansu
za iskrenim osjechajem sreche
josh jedan poljubac…

dani su svjetli i ispunjeni boli
zatvori me u svoju njeznu kishu
trenutak kad si otrchala
je bio sulud
ponovno cemo se sresti…

reci mi gdje lezhi
tvoja sloboda.
ulice su polja koja
nikad ne umiru
spasi me od razloga zasto
radje ces plakati,
a ja cu radje letjeti…

kristalan brod se puni
tisuchama djevojaka,
tisuchama uzhitaka
postoje milijuni nachina
kako provesti vrijeme.
kad se vratimo,
prestat cu…

jim morrison


* beannachtaí na féile pádraig oraibh! *



Krajem četvrtog stoljeća poslije Krista u Britaniji se rodio dječak
po imenu Maewyn Succat, njegova života priča i više je nego zanimljiva.
Sa šest godina Maewyn Succat je otuđen iz svoje rodne zemlje od strane
gusara koji su ga u Irskoj prodali u roblje i tako mu uskratili djetinjstvo.
Maewyn Succat postaje pastir, a njegova religioznost biva sve veća.
Nakon šest godina napornog rada kao rob Maewyn bježi na južnu obalu
u Gaul i tamo se zaređuje kao Patrick, danas poznatiji kao Sveti Patrick.
Njegova misija bila je preobraćenje Irskih pogana u kršćane. Nakon niza
i niza uhićenja Patrick svaki put uspješno bježi iz zarobljeništva, te
tijekom putovanja kroz Irsku utemeljuje samostane, crkve, škole kako
bi Irce preobratio u kršćane. Patrick 17.ožujka 461. poslije Krista umire,
a dan njegove smrti do danas ostao je zabilježen kao Dan Svetog Patricka.
Danas, gotovo 16 stoljeća kasnije Dan Svetog Patricka obilježava se kao
dan veselja i velikih zelenih parada. Na Dan Svetog Patricka 17.ožujka kaže
se kako svi oni koji slave postaju Irci, što je doista i istina. Prema nekim
kulturološkim motivima doista dobivamo malo Irske krvi. Vrlo je važno da
na Dan Svetog Patricka budete odjeveni u zeleno, u protivnom svi vas
imaju pravo štipnuti, također važan detalj je djetelina koja vam donosi
sreću, a Sveti Patrick ju je koristio kao križ i simbol Svetog Trojstva
(Otac, Sin i Duh Sveti).
No, skrenimo malo sa vjerske strane Dana Svetog Patricka i okrenimo
se onome zbog čega ovaj dan toliko uveseljava ljude. Prva proslava
Dana Svetog Patricka obilježena je 1713. godine u Bostonu (SAD),
a od tada proširila se diljem svijeta kao dan veselja. Vodu zamjenjuje
piva točnije Irska piva poput Guinnessa, Harpa ili Killkennya, a glavni
motiv za ljudske uši upravo je irska narodna glazba koja je svakako
neiscrpan izvor dizanja vesele atmosfere. Ako ste ikada dosada proslavili
Dan Svetoga Patricka u dobrom društvu doista ste mogli primijetiti da je
riječ o slavlju prilagođenom prijateljskom temperamentu Iraca. Ipak, Dan
Svetoga Patricka po mnogo čemu je i vrlo čudan dan, naime tada mnogi
prema legendi ljube veliki Blarney kamen koji se nalazi u Contry Corku u
Irskoj kod dvorca Blarney. Naime, umijeće ljubljenja kamena zahtjeva dobru
fizičku sposobnost, jer magičnu moć koju daje kamen ako ga poljubite ipak
treba pridobiti na teži način. Prema legendi stara žena bacila je čaroliju na
kamen kako bi nagradila kralja koji ju je spasio od utapanja, nakon što je
kralj poljubio kamen njegova sposobnost govora postala je uvjerljivija i prijatnija.



Dan Svetog Patrika ne vežu samo takve legende, naravno ono što najviše
veseli djecu jest Leprechaun, maleni bradati patuljak odjeven u zeleno kao
postolar sa velikim šeširom i kožnatom pregačom. Leprechauni su prema
pričama i legendama sakrili veliki lončić zlata koji ljudi na Dan Svetog Patrika
uporno traže, no pravu tajnu gdje se lončić nalazi znaju samo Leprechauni.
Ako pozorno slušate moći ćete čuti udarce čekića iz postolarske radionice i
možda ulovite kojeg patuljka. Važno je da budete oprezni jer oni vrlo lako
mogu nestati, a zajedno s njim nestati će i vaša nada za blagom.
Bilo bi vrijeme da se iz legende vratimo u stvarnost. Jedna od poznatijih parada
u Svijetu kada su svi odjeveni u zeleno sa velikim crnim šeširima svake godine
se odvija na ulicama New Yorka, Bostona, Dublina, Melburna gdje sudjeluju
tisuće ljudi upravo na taj dan imenovani kao Irci. Prema nepisanim lokalnim
pravilima svi Irski pubovi, pa čak i ostali pubovi na Dan Svetog Patricka
dodatno prilažu atmosferi u lokalu uz zvuke odlične Irske glazbe, Irski
nacionalni ples River dance i naravno neizbježni Guinness koji naravno
mora biti točen prema pravilima.
Ako doista želite na Dan Svetog Patricka biti sretni tada se potrudite
da pronađete djetelinu sa četiri lista, obavezno odjenite nešto zeleno
kako van ne bi mogli štipnuti, poljubite kamen Blarney i ulovite malog
zelenog patuljka. I na posljetku svima zaželite Irski blagoslov koji glasi:
'Neka Tvoje blagostanje nadilazi broj djetelina koje rastu i neka Te sve
nevolje izbjegnu ma gdje god krenuo.'

Beannachtaí na Féile Pádraig oraibh!





* amerika, europa i njihov kapitalizam *



potkraj 80-ih godina 20.stoljecha, kapitalizam se svijetu predstavio kao
blistavi pobjednik koji ce do kraja iskorijeniti, nekim ljudima, toliko mrski
socijalizam. zajedno s ljudskim pravima trebao je svugdje proshiriti
blagostanje i uzdichi sav svjetski poredak na dotad nevidjenu razinu.
zapad je uskoro postao neurachunljiv, a covjechanstvo je s njime
ugasilo svoju humanost, dok globalizacija postaje sve izrazhenija.
kapitalizam nam je donio sluchaj da sva sredstva pripadaju manjini
uz sve ochitije ugnjetavanje i exploataciju. bogati postaju bogatiji,
siromashni siromashniji. no, neizbjezhni pratioc kapitalizma je svakako
nezaposlenost koja je u porastu. gomilanjem kapitala raste bijeda i
neosiguranost egzistencije, a s time i jaz izmedju shirokih radnih masa i
onih koji kapital drzhe u rukama. michael moore je jednom rekao:
" kapitalisti uopche ne vjeruju u kapitalizam. vjeruju u socijalizam za
bogate. zhele biti sigurni da ce se vlada brinuti samo o njima i da to
ostali neche primjetiti. "
usprkos snazhnom rastu zemalja u razvoju, stopa siromashtva nije
josh uvijek smanjena na zheljeni nivo. iako je tehnichki napredak omoguchio
da pobijedimo glad, lijechimo teshke bolesti i produljimo zhivotni vijek,
20% svjetskog stanovnishtva na zemlji zhivi s manje od 1$ po danu,
a svako cetvrto dijete juzno od ekvatora pati od pothranjenosti. po
raznim procjenama, zasad je oko 1,5 milijuna ljudi bez krova nad glavom.
govorechi o pitkoj vodi i kanalizaciji, nimalo ugodni rezultati istrazhivanja
dovode nas do podatka da bi do 2010., chak 1,5 milijardi moglo ostati
bez pitke vode i kanalizacije. ocito je da su nasha drustva bolesna i
nepravedna, te na udaru kriminala, osamljenosti i nesklada.
postoji li na kraju alternativa kapitalizmu?



* pivica i momci *



jebeno je ovo proljeche. polako se prisjecham onih pizdarija od proslog ljeta.
ovo ljeto bi trebalo biti puno vishe toga, barem svi ocekujemo vishe od njega.
danas smo chichali na honoluliju pa onda kod muzichke, slushali pepperse i
pijuckali pivice. malo fostersa, malo leffea, malo bavarie, malo stelle i evo
ga, stigli smo na cilj hehe. ali falil mi je guinness. ipak, likovi su tu i chekamo
subotu kaj idemo na mesekov, jurin, bacov i machekof rodjendan.
slusham soulfly, gledam sepulturin koncert. ajde ljudi, uzivajte u pogledu
na ovo meni najbolje pivo. joooooj, guinness. i slusajte vishe dobre glazbe...



* budjenje *



bemu misha...proljeche je tu, a ja sam josh uvijek u toj usranoj gimnaziji.
zlochin bi bio josh tezhi da idem ovo polugodishte poslijepodne u skolu
hehe. neznam za vas, ali ja jedva chekam zadnje zvonce u skoli pa da
istrchim na hol sa ljudima s kojima sam uzhivao i pizdio 4 godine.
da, ja sam maturant koji ide josh neka 2 mjeseca u jezichnu gimnaziju
i zheli upisati filozofski fax ili fax politickih znanosti, a onda via more,
cure, sunce, pivica i svijet je moj. najduzhe ljeto koje nestrpljivo
chekam. gledam van s prozora i vidim kako sunce zalazi dok mi iz
sobe dopiru zvukovi jerryja cantrella. vani tako fino mirishi i napokon
je toplo. sretan sam, ali josh uvijek ne dokraja...



* matejchi i davorchi dan hehe *



postoji jedna osoba koju sam upoznao iz jednog jednostavnog
razloga. mateja mi se chinila istinski lijepom, djelovala je inteligentno
i zaigrano. nekako nisam mogao skinuti pogled s nje, pa sam odluchio
pitati frendicu za njezin broj mobitela. bio sam 2.razred i sa josh
nenavrshenih 16 godina u onoj tipichnoj fazi brijanja i nevezanja za
neku djevojku. od trenutka kada je sjela s menom na stepenicama kod
czk, mogao sam gledati samo njezine usne i iskrene ochi. upravo je bila
takva kakvom se doimala i u skoli. hm, labello vam vjerojatno ne
predstavlja previshe u zhivotu. mozda bi vam znachio kad bi vam rekao
da je uzela labello, preshla njime preko usana, da bi nakon toga bili skupa
jedan jedini put od kad se poznamo. drago mi je na neki nachin kaj je tak
ispalo, jer je obichno prije bilo obrnuto. ah je, bila je subota i danasnji datum
koji nikad ne budem zaboravil, a nadam se ni ona. danas smo ne samo
najbolji prijatelji nego i ljudi koji se poznaju do dna dushe i koji su sretni
kad se vide ili chuju prek telefona. zna se dogoditi da i u isto vrijeme posaljemo
poruku ili mislimo jedno na drugo. ima previshe sitnica koje sachinjavaju
nash odnos i prijateljsku ljubav jednog prema drugome. zbog nje danas
vishe slusham pepperse, cijenim ljude i lakse spoznajem neke stvari
vezane uz ljudske emocije. promijenila me na bolje i danas ju postujem
upravo zbog toga sto nikad ne cijepidlachi ili bi se posvadjala s menom
ili nekim drugim iz banalnog ili pak nepostojecheg razloga. jedinstvena
je i drukchija. neznam kaj bi bez nje i njezine rupice u obrazu hehe.
kad dodje ljeto, onda budete ju vidli u jednom izdanju u kojem ju ja
vidim kad god pomislim na nju ili ju sanjam :-) mmm…mljac hehe.
mateja zna o chemu govorim. dakle, da se razumijemo. ja nisam
zaljubljen u nju jer bi se, poznavajuchi ljude, moglo zakljuchiti da
imam afinitete prema njoj, ali ne.. je, nekad mi je preslatka da bi ju
odbil zbog prijateljske puse :-), ali znam da nesmem. ne dogadja
se to cesto, ali jebi ga. mateja je moj mali lucifer do kojeg mi je
feeeest stalo i naravno da ju nechu izgubiti. mozda je ona idealna
cura za mene, ali ja ne tezhim idealima. mateja, hvala ti na svim
ovim danima jer si mi pokazala zakaj su prijatelji najvecha
vrijednost u zhivotu uz obitelj…

p.s.: mateja je ona desna na slici...



* hasta la victoria siempre *



postao je mitom za vlastitog zhivota i medjunarodna zrtvena
figura daleko iznad svoje smrti. bio je revolucionarni borac,
vojni strateg, socijalni filozof, ekonomist i doktor, te na kraju
prijatelj i desna ruka fidel castra. che guevarrin san je bio
epskih razmjera. htio je ujediniti latinsku ameriku i ostatak
svijeta u razvoju kroz oruzhanu borbu i revoluciju kako bi se
jednom zauvijek okonchalo siromastvo, licemjerstvo i nepravda.
na kraju je sam che potonuo u svojoj pomalo fanatichnoj zhelji
za novim svijetom, te je platio najvishu moguchu cijenu.
ernesto che guevarra de la serna bio je prvi sin ernesta lyncha i
celie te brat jos cetvero djece, rodjen 1928.godine u argentini
u malenom mjestascu pod imenom rosario. otac mu je bio
podrijetlom irac, a majka spanjolka. kao malen prezhivio je
manje ugodne trenutke zbog astme koja mu je ponekad
otezhavala odredjene situacije u kojima se znao nachi. prochi ce
kroz razne faze razvoja, no vjerojatno je oduvijek u njemu lezhala
potreba za stvaranjem drukchijeg i pravednijeg poretka uz sveprisutan
revolucionarni duh. uskoro ce krenuti na put po juznoj americi sa
svojim prijateljem albertom granadom, apotekarom i biokemicharom,
i uspjeti u tome naumu da uz pomoch motora i pjeshice predje chile,
argentinu, kolumbiju, peru i venecuelu. upravo je na tome putu nesto
zamislilo mladog ernesta, koji ce se kasnije za neprijatelje ispostaviti
kao hladna i nehumana osoba, a za najblizhe i one za koje se borio
kao topla i nadasve covjecna osoba. postao je modernim robin
hoodom 20.stoljecha. u peruu je shvatio potrebu za pomochi ljudima
gledavshi exploataciju nasljednika inki te nehuman pristup gubavcima
u koloniji san pablo, gdje ce kasnije njegov prijatelj s proputovanja,
ostati raditi. nakon sto je upoznao ricarda roja, argentinskog
odvjetnika koji je bio protjeran od perona iz argentine, krenuo je
u gvatemalu bash na njegov nagovor kako bi svjedochio stvaranju
revolucije jacoba arbenza koji je pokushao iskorijeniti politiku
izgladnjivanja vechine tamoshnjeg stanovnistva sa strane
amerike. kasnije je putovao i u mexiko gdje se vjenchao sa
hildom gadeom costom koja mu je rodila prvog sina.
sve je islo glatko tako dugo dok ernesto nije upoznao raula,
a kasnije i fidela castra koji je vech naveliko planirao revoluciju.



uskoro je famozni che pokazao svu svoju sposobnost u organizaciji
pojedinih dijelova revolucije, pogotovo tijekom bitaka na prostoru
sierra maestre. nakon teske borbe, 1958 zauzeta je santa clara i
fulgencio batista je pobjegao sa kube, sto je fidelu bio znak za
ulazak u la havanu. kako je fidel stigao na vlast na kubi, che je
jedno vrijeme obnashao duznosti vezane uz reorganiziranje
industrije i gospodarstva. ipak, ono sto mi se najvishe svidja kod
ernesta guevarre je cinjenica da nije patio za mochi, vec je u
travnju 1965 odstupio, predavshi fidelu pismo u kojem se odriche
kubanskog drzavljanstva i polozaja ministra. takodjer je i svojim
roditeljima napisao pismo u kojem iznosi kako osjecha potrebu
za daljnjim oslobodjenjem siromasnih ljudi koji pate diljem svijeta.
nakon njegove smrti, pronadjen je jos jedan text ovaj put upuchen
njegovoj djeci u kojem moli djecu da rastu u duhu revolucije i
uche mnogo kako bi se nosili sa vremenenima koja dolaze, uz
borbu protiv nepravde kao najcasnije vrline koju neki revolucionar
mozhe posjedovati.
8. listopada 1967, u nastojanju da i bolivijski puk oslobodi od
terora monopola i exploatacije, uhvachen je u vallegrandeu sa
strane male bolvijske vojske pod okriljem americkog cia-ja.
sljedechi dan, felix sanchez, kao jedan od bolivijskih vojnika,
mu je objavio da ce biti istog dana pogubljen, sto se i dogodilo.
naredba je doneshena sa strane tadashnjeg predsjednika sad-a
lyndona bainesa johnsona, koji ce svoju duzhnost obnashati
jos nepune 2 godine.
38 godina poslije, mnogi ljudi nose majice sa njegovim likom,
piju el cheovo pivo, a da malo njih zapravo zna tko je ernesto
guevarra bio i sto danas predstavlja u nashem svijetu.
i ja posjedujem mnoge stvari vezane uz njega, ukljucujuchi i
majicu koju nosim s ponosom i nadom da svijet mozhe krenuti
opet u revoluciju i da se iskorijene razna sranja i da se opet cijeni
znanje i inteligencija, kao osnovna obiljezja covjeka.
mogu se samo nadovezati na rechenicu jean paula sartrea koji
kazhe kako je che guevarra bio i jest najkompletnija osoba.





* she was my girl *



jucerasnja subota je blago recheno bila jadna. jedino kaj je vrijedilo,
je pochetak vecheri sa sarom f zrinskom i zavrshetak vecheri sa
matejom u arkusu. ok, postoji josh jedna svjetla tocka. radi se o
sviranju bubnjeva, ak se to tak more nazvati, dok su vanja i
mesarich svirali gitaru, odnosno bas. smeshno je bilo, ali fala
momci kaj ste me ohrabrivali iz pjesme u pjesmu :). valjda sam
nest i pogodil kak spada :). i sad se netko pita kak nisam zadovoljan
sa ovom subotom. neke stvari, koje su se dogadjale su me malo zamislile.
osjecham se malo zhalosno zbog odnosa sa odredjenim bliskim
osobama. jebi ga, nebre sve uvijek ici glatko.

* * *

u zadnje vrijeme razmisljam o njoj. htio bih samo razgovarati s njom
i ne joj nauditi rijechima. htio bih znati jos vishe o njoj i njenim
razlichitim sferama zhivota. volio bih znati o sobama u potkrovlju
njezina uma. imam osjechaj da je ljubav istrgla skoro sve iz nas,
ali najbolje. pitam se jesam li slijep ili je sve ovo samo ostatak
vibracija i zvukova onih vremena kad sam posjedovao kartu za sve
sfere njena zhivota. sad opet stojim u nashem vrtu sa ljestvama
na zidu njenog bola i nesigurnosti. kazhe mi da chekam do sutra ne
dajuchi mi prostora za konachnu odluku. volio bih kad bi s njom
razluchio da li su to zvijezde na nebu ili kisha koja pada i razlijeva se
po papiru punom rijechi ispisanih tintom da bi opet nestao svaki trag
zhelje za ljubavlju i ostale samo mrlje lakoche bivanja s njom.
ljubav ili zbunjenost. samo molim boga da ne odustane od onoga
sto svaki chovjek zheli. htio bih s njom zalijepiti posljednju slichicu
u albumu. ne zhelim osijediti, a da ju ne vidim onakvu kakva zheli
biti. ne kazhem da bi htio biti s njom. jednostavno bi htio kad bi
konachno mogli prozboriti rijech ili dvje a da jedno od nas neshto
ne usere. sad znam da je chovjek poseban jedino kad ima
nekoga koga voli i tko njega voli…

INXS - By My Side

In the dark of night
Those small hours
Uncertain and anxious
I need to call you
Rooms full of strangers
Some call me friend
But I wish you were close to me

In the dark of the night
Those small hours
I drift away
When I’m with you


In the dark of the night
By my side
In the dark of the night
By my side
By my side
I wish you were here

Here comes the clown
His face is a wall
No window
No air at all
In the dark of the night
Those faces they haunt me
But I wish you were
So close to me
By my side
By my side
I wish you were
I wish you were

Those faces they haunt me
I wish you were so close to me
Yes I wish you were
By my side



* this is the end my friend... *



The Doors - The End

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I’ll never look into your eyes...again

Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need...of some...stranger’s hand
In a...desperate land

Lost in a roman...wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah

There’s danger on the edge of town
Ride the king’s highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby

Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...he’s old, and his skin is cold

The west is the best
The west is the best
Get here, and we’ll do the rest
The blue bus is callin’ us
The blue bus is callin’ us
Driver, where you taken’ us

The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived, and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you
Mother...i want to...fuck you

C’mon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin’ a blue rock
On a blue bus
Doin’ a blue rock
C’mon, yeah

Kill, kill, kill, kill, kill, kill

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

It hurts to set you free
But you’ll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die

This is the end



...iskreno, nemam suicidalne sklonosti i jadni su mi ljudi koji se sami ubiju,
ne mislechi da je iza njih hrpa ljudi koji ih i vole i vole manje. koliko puta u
zivotu sam se osjechao iskoristeno i znao razmisljati o tome kako je tesko
vjerovati nekome. dan ti unishti noch, noch razdvoji dan. dosta je bilo
sranja koja me dosad nisu bacila u depresiju. sad jesu i previshe boli. nikad
se nisam samosazhalijevao ili pokushavao izvuchi iz nekoga korist za sebe ili
da mi potvrdi moje misljenje. sto si stariji, vise ljudi poznas, ali imas manje
ljudi koji su ti prijatelji. mozda se danas taj pojam ili bolje recheno, ta vrijednost
gubi. sto se mene tiche, biti prijateljem jednako je posjedovati neku vrlinu.
neka me netko zatvori u sobu, i da mi svu glazbu koju cijenim. pitam se,
Bozhe, gdje lezi ta sloboda. bol mi je sad proshivena kroz srce i provucena
kozhom. izgubio sam se u rimskoj divljini boli. znam tko mi zheli pomochi, znam
tko me cijeni. nekad imam osjechaj da cu umrijeti prije 25-te godine. nisam
jedini; znam jer su mi dvije osobe to vech spomenule. danas mi je bliska osoba
rekla da se ljudi boje moje inteligencije i moje analize, da ih konstantno
iznenadjujem svojim zakljuchcima i mashtom. neznam je li to istina. valjda je,
kad to netko veli da i vechina drugih tako misle. no, postoji jedna velika mana i
boljka kod mene. lijen sam kad je rijec o odredjenim stvarima. ne furam se na
odlichni uspjeh ili ulizivanje ljudima. mislim da je ovo zadnje nesto najnize sto
se moze nekome dogoditi. svakome dodje kraj nochi. najcesce shvatis tko/sto
ti je znacilo kad to izgubis. mogu rechi da se bojim. zasto ne bi, kako kazhe
morrison, nekoga volio dok raj ne zaustavi sve kishe, dok zvijezde ne padnu
s neba? je, zvuchi otrcano i sanjarski. ja sam onaj kojemu je sada vrijeme da
hoda, da potrchi. zhelim se probiti na drugu stranu. neki od vas, koji ovo
chitaju, a bolje su upoznati sa doorsima, znaju da je ovaj text prozhet
morrisonovim mislima i pogledom na svijet. ne, nije morrison glavni. volim i
kriegerovu gitaru koji mnogi zapostavljaju, ali ja na njega gledam kao
osebujnog gitarista prepunog stila i mastovitosti. uzivam u manzarekovim
klavijaturama koje bodu kozhu. cekam na densmoreove bubnjeve koji prate
morrisonov glas i nastup u deliriju dok mu pred ochima pleshe stari indijanac
navjestajuci mu smrt koje se ne boji.



The Doors - Indian Summer

I love you the best
Better than all the rest.
I love you the best
Better than all the rest.
That I meet in the summer.
Indian summer.
That I meet in the summer.
Indian summer.
I love you the best
Better than all the rest.



...nisu samo doorsi utjecali na mene. doorsi utjechu i danas na mene.
um mi je prozhet dylanovim textovima i hendrixovom gitarom. oblikovali
su mi inteligenciju na svoj nachin. probudio sam se da obuchem starke u
zimsko jutro i stavim lice iz drevne galerije, da posjetim ljude koji mi
predstavljaju samo imena i ljude koji su za mene dushe. ne, nechu ih ubiti
ili silovati kao jim. gledat cu ih i precrtati u svoju memoriju koja nema kraja
. bilo bi grubo od mene kad ne bi spomenuo che guevarru. primjer martirske
figure koja se drzhi svojih nachela i ne zeli vlast. zheli zivot i prirodu, bash
kao i marley koji vodi rat dok pjeva stihove svojih pjesama. jesam li zbog toga losh?
...valjda i ja chekam svoje proljece dok se opet ne rodi novi kraj, pa krenem
na put do kraja...



* ljepota grungea *



hej. mislim da ste svi chuli za bendove poput nirvane, soundgardena,
mudhoney, pearl jama, alice in chains i mnogih drugih koji su obiljezili
grunge glazbu sto bi u doslovnom prijevodu znachilo zapushten ili
ruzhan. upravo je grunge glazba s kojom vechina mladih pocinje koji
vishe naginju prema alternativi. no, danas mnoge od ovih bendova koje
sam spomenuo, slusaju i drugi koji su manje upucheni u tu vrstu glazbe
.vidite lika u starkama, u otrcanoj kosulji ili majici, te u poderanim
trapericama, no ne nuzno i, naravno duge kose, koja djeluje da se joj
nije posvetilo paznje jedno dobrih tjedan dana. da, vi vidite osobu koja
vjerojatno slusa grunge, sto odmah ne znachi da je buntovnog pogleda
na svijet. kad god bih neku od takvih osoba susreo, razgovor na visini je
bio zagarantiran. neznam, mozda samo zivim u takvoj sredini u kojoj
susrechem takav tip covjecanstva. mnogi mladi, koji su antimaterijalistickog
stava prema svijetu, znaju biti " upisani " u tu kategoriju...



grunge je vrsta glazbe usko vezana za vrijeme s kraja 80-ih i pocetak
90-ih godina. dosta bendova poniklo je bash iz seattlea, kojeg vjerojatno
prepoznajete po onom velikom tornju. ovaj stil glazbe ukljucuje vecinom
odlicne textove pjesama, koji kako mnogi kazhu, graniche sa totalnim
pesimizmom i totalnim idealizmom. mozda je to njihova formula za uspostavljanje ravnoteze
i realnosti. grunge stil je obiljezen i melodicnoscu i snaznim zvukom gitare koji se dosta bazira i na distorziji, gdje je opet uvidjavan cisti izrazaj ljepote glazbe.
kaj se mene tiche, volim grunge i nalazim dosta stvari u njemu. bash kak
i velim, fora mi je u textovima i melodiji. valjda me to vezhe uz alternativu,
mislim grunge, metal, stariji rock, reggae... vec sam jednom spomenuo koliko
je utjecajan glas eddieja vaddera i chrisa cornella, jos jedan dobar razlog da
cujete nesto od grungea. ako nikad niste chuli " indifference " od pearl jama,
onda ju preslusajte. roka ravno u mozak, svojevrsna droga na kojih 5 minuta
i jos nest poslije toga. text vam je s lijeve strane pa idite pa vidite.





* vrhunci progresive *



Zatvorite oči i pokušajte se opustiti tako da u trenutku slušanja melodija
koje dolaze iz vaših zvučnika ne razmišljate o apsolutno ničemu i da vas ono
što čujete vodi nekim svojim božanstvenim putevima na način da svake
sekunde svaki zvuk, svaki ton, svaka boja dopire do vas sa svojim punim
značenjem. Udahnite duboko i prepustite se jer bili mladi ili stari metal glazba
koju stvaraju Dream Theater nije ona od koje treba zazirati i bacati je u nešto
što slušaju buntovna mladež u razvoju i pronalaženju smisla svoje egzistencije
i formiranju vlastitih životnih načela. Ova grupa ljudi zasigurno je jedna od onih
grupa koja metalu uljepšava i uzdiže ime na način da od te vrste glazbe čini ono
što se učiniti može sa znanjem i umijećem sviranja te sa osobnim artizmom i
težnjom ka uzvišenju i obogaćenju svih mogućih vrijednosti istog. Dakle,
koncentrirajte se na slobodu duha i ne osuđujte ništa dok ih ne poslušate, ali
tek onda kad budete bez predrasuda i spremni i sposobni za pravovaljane
zaključke jer Dream Theater zaslužuje takvo nešto s obzirom na ono što je
dosada ponudio i što nudi, a to nije drkanje po akordima i improvizacijama da
bi se dobio što kompliciraniji uradak prožet žestinom i grubošću, već naprotiv
od toga stvaraju vrlo lijepu progresivnu metal operu sa vrlo kvalitetnim i izrazito
staloženim vokalom koji samo zatvara ono što su stvorili gitarist, basist,
klavijaturist i bubnjar i što svi zajedno stvaraju već dugi niz godina ne mijenjajući
svoja uvjerenja i stavove, odnosno, temeljna usmjerenja u glazbi koja je sa
svakim albumom inovativnost nad inovativnostima, umjetnost bez granica,
bez okova i lanaca, zbog čega su im zahvalni svi obožavatelji jer ovi ljudi misle
na njih na prvom mjestu, a to je danas ipak, morate priznati, rijetkost s
obzirom da je velika većina bendova otišla u mainstream.

John Peter Petrucci svoje gitarističko obrazovanje započeo je u dvanaestoj
godini što se itekako uspješno nastavilo u srednjoj školi. Odrastao je na Long
Islandu zajedno sa Kevin Mooreom i John Ro Myungom koji se još u ranoj
dobi svoga života preselio u New York iz Chicaga. Myung je počeo svirati violinu
sa svojih pet godina, a sa petnaest posvetio se basu koji mu nije, kako je
sam rekao, bilo teško naučiti, te od tad nije nikad više uzeo u ruke violinu.
Poprilično samouki Petrucci naučio je jazz kompoziciju i harmoniju pohađavši
Berklee School of Music u Bostonu zajedno s Myungom. Njih dvojica u rujnu
1986. godine odlučuju da u svoje slobodno vrijeme osnuju bend pri čemu
im se pridružuje bubnjar Mike Stephen Portnoy koji je također pohađao
Berklee. Pozvali su također i svog školskog prijatelja Kevin Moorea da im
se pridruži za klavijaturama, te vokalista Chris Collinsa. Nedugo nakon toga
prvi demo uratci bili su snimljeni pod nazivom 'Majesty Demos' koji su se u
lokalnom okružju u roku od šest mjeseci prodali u tisuću kopija da bi čak i
danas bili dostupni. Ionako neefektivan i vokalno slab Collins napušta bend,
a nakon godinu dana traženja njegovo mjesto zauzima Charlie Dominici.
Pred objavu prvog albuma bend se suočava sa prisilom promjena imena jer
je već postojao bend koji se zove Majesty, te se na kraju uz sugestiju
Portnoyjevog oca bend proziva Dream Theater po, danas nepostojećoj,
kino dvorani u Kaliforniji. Prvi album ' When Dream and Day Unite' objavljen
je napokon za malu diskografsku kuću Mechanic Records koja pak nažalost
nije bila u financijskoj mogućnosti da im pruži potrebnu podršku glede
promoviranja albuma i eventualne turneje, pa su dečki napustili izdavača,
ali nakon toga su otpustili i vokalista Dominicija koji jednostavno nije
odgovarao njihovim potrebama i željama. Nakon svih slomova bend je dugo
tražio i izdavača i vokalista i onda napokon stvari polako dolaze na svoje
1991. godine.
Kevin James LaBrie iz Kanade, odnosno Ontaria, čije je prebivalište
danas Toronto gdje živi sa svojom suprugom i dvoje djece bio je i ostao
savršenstvo za ono što je bend trebao. LaBrie se sa glazbom, pjevanje
i sviranje bubnjeva, počeo baviti još u petoj godini života. Nakon traženja
odgovarajućeg benda kroz godine odrastanja LaBrie se pridružuje Dream
Theateru, na čijoj je audiciji bio bolji od nešto više dvjestotinjak vokalista,
tri godine nakon snimljenog albuma s grupom Winter Rose. Bend potpisuje
ugovor za EastWest, tada ATCO Atlantic, te snima svoj drugi album 'Images
and Words' koji tri godine kasnije postiže zlatnu nakladu. Napokon su stvari
polako dolazile na svoje. Zanimanje za Dream Theater je sve više i više raslo
kao i njihov položaj na sceni, usprkos tome što je vrijeme njihovog pravog proboja
nastupilo u vrijeme sveopće grunge haračine, pa se i njihov prvijenac s lakoćom
prodavao, ali to jednostavno nije bilo dovoljno obožavateljima željnih njihove
glazbe, pa bend objavljuje 1993. godine live album 'Live at the Marquee'
snimljen u Londonu, te live video zapis 'Live In Tokyo'. Bend se nakon turneje
vraća u studio gdje snima svoj treći album 'Awake' koji biva objavljen u
listopadu 1994. godine. Međutim prije same objave albuma Kevin Moore
napušta bend nezadovoljan glazbenim pravcem kojim se grupa kreće što
pak nije ono što je on želio.Na njegovo mjesto dolazi Derek Sherinian iako
je bila težnja da to mjesto zauzme klavijaturist Jordan Rudess, ali on pak
nije tad bio slobodan jer je pristupio jednom drugom bendu, Dixie Dregs, koji
su tad odgovarali njegovim potrebama.



Nešto manje od godinu dana poslije Dream Theater daje još jednu epsku
'A Change of Season' poslasticu svojim obožavateljima da bi nedugo zatim
nakon jedne vrlo kratke turnejice objavili i album 'Falling Into Infinity' koji je
možda njihov najslabiji uradak do sada. Nakon pripadajuće turneje pripadajućem
albumu Dream Theater, to jest, njegovi članovi uzimaju stanku i to stanku
koja to ipak nije bila jer se ovdje ipak radi o glazbenim radoholičarima koji osim
matičnog benda imaju i razne projekte sa strane što opet nije bio razlog da se
ne objavi i dupli live album 'Once In A LiveTime' odnosno video zapis
'Five Years In A LiveTime'. Početkom 1999. godine dva su razloga za veselje
bila: toliko priželjkivani Jordan Rudess postaje član Dream Theatera dok
Sherinian naravno odlazi i formira bend Planet X; fenomenalni album
'Metropolis Part 2: Scenes From A Memory' kao nastavak na započetu
priču 'Metropolis Part 1: The Miracle and the Sleeper' na albumu 'Images
and Words' doživio je napokon svjetlo dana sa svojih dvanaest skladbi,
odnosno, devet scena sve lijepo složenih u jedan blistavi koncept. Već
slijedeće godine za vrijeme turneje objavljen je nakon nekoliko poteškoća
prvi bendov DVD zapis 'Metropolis 2000'. Još godinu dana poslije biva
objavljen i trostruki, treći po redu, live album 'Live Scenes From New York',
koji sasvim slučajno izlazi tužnog i tragičnog 11. rujna i to sa tada ipak
problematičnim kaverom koji se sastojao od Dream Theaterovog znaka
"sakralno srce" iz ere albuma 'Images and Words' smještenog u "izgarajuću
jabuku" sa panoramom New Yorka čiji je efekt itekako bio očit - World
Trade Center u plamenu. Izdavač povlači sve kopije tog albuma, sa posljednjeg
nastupa u Roseland Ballroomu u New Yorku, u znak razumijevanja i
solidarnosti te isti objavljuje nešto kasnije s primjerenijim kaverom.
"Kroz karijeru smo bili veoma različiti s onim kamo idemo sa svakim
snimljenim albumom. Mislim da je razlog tome taj što smo uvijek bili posebno
eksperimentalni ne želeći da se ponavljamo sa svakim novim albumom. S
obzirom na ono što radimo mišljenja sam da imamo luksuz biti bend kakav
jesmo, bend od kojeg ljudi očekuju nešto drugačije svaki put kad snimamo.
To nam daje slobodu da budemo eksperimentalni. Dosta nas ljudi gleda kao
hard rock progresivni bend, čiji elementi definitivno i jesu prisutni, ali mi onda
ubacimo i neke druge stvari kao što su klasične ili orkestralne teme i slično.
Čini se da za nas ne postoje granice, što je vrlo jedinstvena situacija u kojoj se
nalazimo jer nam to omogućuje da budemo kreativno slobodni," rekao je,
ne tako davno u jednom intervju, danas tridesetdevetogodišnji LaBrie koji se
okušao malo i u solo vodama objavivši album "Mullmuzzler: Keep It To Yourself"
1999. godine uz pomoć Matt Guilloryja (Dali's Dilemma), Mike Manginija, Mike
Keneallyja i Bryan Bellera, te prošle godine "Mullmuzzler 2". Kao i svaki član
James daje svoj određeni dio bendovoj značajnosti sa svojim iznimnim vokalnim
mogućnostima koje ga svrstavaju među sam vrh vokalista današnjice. Tako je
i sa Myungom koji osim što doslovce rastura u Dream Theateru i biva proglašen
kao "najtiši" član zbog svog slabog medijskog izjašnjavanja on od 1998. godine
ima i drugi bend Platypus s kojim je dosad objavio dva albuma "When Pus Comes
To Shove" i "Ice Cycles", a u bendu se osim njega nalaze Sherinian, Ty Tabor iz
King's X i Rod Morgenstein iz Dixie Dregs.



"Tko god da me je intervjuirao reći će vam da ja radije trošim svoje vrijeme
na raspravljanju i promoviranju drugih glazbenika ili filmova nego o sebi ili
Dream Theateru. Kako Dream Theater ili naša diskografska kuća i dalje želi
me za svog glasnogovornika to je još iznad mojih shvaćanja," izjavio je na
svom sajtu tridesetpetogodišnji zanesenjak Portnoy koji ima običaj da kad
na primjer zavoli neki bend (kao što je jedan Radiohead) mora imati apsolutno
sve što se tog benda tiče. Isto tako ima apsolutno sve i od Dream Theatera
od postera i majica do video i audio zapisa koncerata. Devet, prije neobjavljenih,
pjesama Portnoy je prije tri godine ponudio obožavateljima putem bendovog
internacionalnog fan kluba. Portnoy osim Dream Theatera, u kojem i pjeva back
vokale, iza sebe ima dva velika projekta: TransAtlantic u kojem je udružio snage
sa Neal Morseom iz Spock's Beard, Pete Trewavasom iz Marilliona i Roine Stoltom
iz The Flower Kings, te Liquid Tension Experiment u kojem se osim Portnoyja
nalaze i Jordan Rudess, Tony Levin i John Petrucci koji osim rada u tom bendu, utjecajnom časopisu "Guitar World" i Dream Theateru ostavlja traga i u projektu
Explorer's Club u kojem se osim njega nalaze i LaBrie i Sherinan, ali i još tonu
drugih likova.
Usprkos svim kako usponima tako i padovima, raznim projektima i suradnjama,
dečki su objavili i svoj šesti polu-konceptualni dvostruki album 'Six Degrees of
Inner Turbulence' - od šest pjesama, odnosno pet pjesama na jednom disku i
jednom četrdesetdvominutnom rock operom podijeljenu u osam dijelova na
drugom disku - uz pomoć gotovo cijele ekipe iz ere 'Images and Words' albuma
i uz produkcijsku palicu Portnoya i Petruccija, te i ovaj put oduševili svoje vjerne
obožavatelje, ali i one druge koji su im bili ipak nešto manje skloniji. Ako dosad
nije postalo jasno o kakvoj grupi umjetnika se ovdje radi onda oni koji nisu
sposobni prepoznati kvalitetu neće je ni naći ni da se trude još milijun puta jer
ono što članovi Dream Theatera jesu i ono što stvaraju, a stvarati prestati
neće još dugo, nije ništa drugo doli jedne prave, velike, iskrene harmonije
nabijene originalnošću, inspirativnošću, i dakako emocionalnim pristupima
određenim dijelovima ljudske kulture i inog postojanja. Dream Theater ili
volite ili mrzite, a ja ih volim baš kao i jedna Ana i pola kugle Zemaljske:))



* the day i tried to live *



..neznam.danas se osjecam nekak neobichno. jako puno zahvaljujem
deckima koji su mi svirali(shardi,vanja,shalajic,dino), zatim megli koji je
sve snimal, marinu kaj mi je pomogel oko tehnike i organizacije i naravno
ljudima koji su dosli, te profesorici srnec koja je imala razumijevanja za ovaj
seminar u kojem je na kraju i uzivala. padaju mi na pamet neke rijeci...ne radi
se o bivsim djevojkama...radi se o potencijalnom osjecaju sreche...

vidjeti te kada se probudim,
je san koji je stvaran.
znati da jednako osjecas
je san o utopiji.

utjeces na mene,
ne mogu objasniti kako.
da li bih ispao patetican
ako bih ti rekao
da mi nedostajes,
a da te i ne poznajem?

vidim tvoju sliku,
osjecam miris tvoje kozhe
na jastuku do mene.
nema te par sati,
a vec mi nedostajes.

znam da cu te vidjeti.
ne brinem puno.
ali, ipak bih ti rekao
da mi nedostajes...:)



* nova nada *



hehe, nije ovo post o star warsima. izgleda da imam njuha u trazenju
talenata kad se tiche glazbe:)
rijec je o najnovijem izdanku reggae izvodjacha koji dolazi iz chakovca.
mi ga zovemo matija megla:).hm,moram se pohvaliti da sam ga ja uveo u
svijet reggaea i rastafarijanizma, sto je mateku bilo dovoljno da u tome
nadje nesto srodno i svojstveno njemu, kako bi nastavio razvijati svoj talent
i zelju za skladanjem reggae textova.danas vam predstavljam meglu koji
polako,ali sigurno koracha prema jah:) meni se fakat dopada ova pjesma.
ima nest f njoj. osjecha se jednostavnost, ali i snaga poruke svijetu koji
tone dublje i dublje. nekak mi se najlepshim chini stih : "...let's get high to
the hills..." hehe.matek je dvosmislen. ako ju netko uglazbi u ska stilu,
mozhe mi poslati tablature pa i njega ili nju potpishemo. ocekujte jos njegovih
textova. fala,megla. ju hev setisfajd maj sol...:)



“RASTAMAN FREE”

Why are you looking at me?
There is nothing you can see..
I'm not trying to play punk
Stop steering, roll me skunk.

I see you wanna be like me,
Be Rasta, be free!
Without freedom you're small
Without freedom you could fall.

Like Cuba without Che Gue,
Like Jamaica without reggae.
Let's get high to the hills,
Now, stop worrying about the bills.
Why are you looking at me?
There is nothing you can see.





* degradation trip *



...ljudi znaju srce dodirnuti
jedino vrijedjajuci ga
...razmisljanje mi nanosi bol
ne znam vise tko sam
...ne znam vise kaj radim
znam da mi je dana
...rijec da sakrijem misao
mozda umrem od jada
...ako ti netko veli
da te nisam volio
...reci mu da laze



* prijateljstvo *


heh..jedna od najljepsih rijeci na svijetu. vanja je napisal komentar prema
kojem se zhali da ne pishem o njima.neznam zakaj se osjeca prozvan,kad
dobro zna tko su za mene megla,vanja i smilovich. sutra drzhimo fige smilovichu
kaj polozhi vozachki,a i zhensku uskoro:))) oni su ljudi kojima mores bilo kaj
rechi.smiju se s tobom,tuguju s tobom.nismo neki teski emotivci pa se obichno
sve svede na zajebanciju, kaj ne znachi da nismo zreli za svoje godine,
dapache:).oni su ljudi s kojima ochu biti f stanu na faxu.oni su ljudi s kojima
ochu biti frend do kraja zhivota.mozda zvuchi patetichno ovo nabrajanje,ali me
bash jebe.to je nepobitna cinjenica. citiral budem znacenje prijatelja po dragoj
mi ivi:).pa veli: " neko kome mogu rechi totalnu glupost, a da me cudno ne gleda,
nego bude se s menom smijal. neko ko me kuzi i dok smo tiho. mozda na kraju,
neko ko je kak ja... " s njima rastem od malena.celu osnovnu skolu smo prosli
skupa, sad smo f gimnaziji svi osim vanje koji je f ekonomskoj,ali to nije prepreka
da se chujemo i vidimo. neznam ni sam kolko puta su me vodili doma dok sam bil
pijan ko majka:), kolko puta sam ja nekoga od njih s drugom dvojicom vodil isto
tak doma f toj situaciji. kolko puta smo bili jedni kod drugih i pili i zajebavali se i
neznam kaj sve ne. obicno na kraju i skupa ostanemo jer nam nikad nije dosadno.
mislim da je tesko sve to opisati...ali je lepo biti dio necega:)

Queen - Friends Will Be Friends

Another red letter day
So the pound has dropped and the children are creating
The other half ran away
Taking all the cash and leaving you with the lumber
Got a pain in the chest
Doctor’s on strike what you need is a rest
It’s not easy love but you’ve got friends you can trust
Friends will be friends
When you’re in need of love they give you care and attention
Friends will be friends
When you’re through with life and all hope is lost
Hold out your hands cos friends will be friends right till the
End
Now it’s a beautiful day
The postman delivered a letter from your lover
Only a phone call away
You tried to track him down but somebody stole his number
As a matter of fact
You’re getting used to life without him in your way
It’s so easy love cos you got friends you can trust
Friends will be friends
When you’re in need of love they give you care and attention
Friends will be friends
When you’re through with life and all hope is lost
Hold out your hands cos friends will be friends right till the
End
It’s so easy love cos you got friends you can trust
Friends will be friends
When you’re in need of love they give you care and attention
Friends will be friends
When you’re through with life and all hope is lost
Hold out your hands cos friends will be friends right till the
End



* intervju sa shardijom *



hm...vec sam vam u jednom navratu prichao o malome shardiju koji je
velik covjek u dushi. ipak,to je bilo previshe uopcheno,ali dovoljno da
nekog privuche.barem se nadam:) danas sam s njim razgovarao uzhivo da
i vi cujete njegovu spiku iz prve ruke. ivan je rodjen 10.8.1988 u cakovcu.
danas pohadja 2.razred ekonomske skole,smjer hotelijer. pa krenimo...

JA: shardi,kolko dugo svirash gitaru?

ON: prije nego ti velim nest o gitari,rekel bi da sam prije sviral klavir.no,
gitara me privukla vishe jer kod klavira, po mojem misljenju, nije bilo dosta
mjesta za izrazavanje emocija.bash je to bilo presudno i to je ono prvenstveno
kaj je prevagnulo u toj odluci.tak da sad oko 2 godine sviram gitaru i nisht drugo:)

JA: di si pochel uchiti svirati gitaru?

ON: gitaru i dan danas sviram u glazbenoj skoli SUITA, a mentor mi je
branimir novak koji mi je jako puno pomogel u mom napredku.

JA: je li gitara tvoja buduchnost?

ON: gitara je u biti moj san. nadam se da je ona moja buduchnost i
da budem uz pomoc nje zaradjival i stical postovanje i reputaciju.

JA: kam poslije srednje skole?

ON: hm..pa vrlo bi rado otputoval u boston na berklee, kaj predstavlja
medju nama muzicharima dobru muzichku akademiju. nashel bi neki stan
i uchil songwriting,editing i naravno sviranje gitare.vrlo bi rado da i moja
cura,melanija,bude sa mnom.

JA: koji su ti omiljeni gitaristi ili bolje recheno,uzori?

ON: dosta preferiram steve ray vaughna i hendrixa,ali svakako ima tu
mjesta i za satrianija. u posljednje vrijeme dosta radim na njemu. jednostavno
su osebujnog stila punog osjecaja i izrazhaja, a ne samo pretjerivanja
kaj se tich brzine.

JA: kaj ti u zivotu najvishe znachi?

ON: ukratko,zivot mi je satkan od moje obitelji, moje cure, frendova i gitare...

JA: i na kraju,koja je tvoja poruka buduchim narashtajima?

ON: vjezbajte zivot i zivite ga. nemojte dozvoliti da cakovec ostane rupa.
let the rock live forever!

...nadam se da je ivan zavrshio ovaj intervju u velikom stilu,kako to
rockeri znaju hehe. jos jedanput sam vam prikazao shardija,sa svojim
manama i vrlinama u uvjerenju da ne forsiram ovog decka jer on daje sve od sebe...



* ...opet u skoli... *

imam osjecaj da ponekad ne mogu.ovak sam blesav i jos svaki dan
postajem blesaviji jer idem u tu mutavu gimnaziju,pa mi se chini da jos
vishe zatupljujem. jedva cekam odmore da odem van iz razreda i da budem
s ljudima s kojima mogu razgovarati.mozda me oni sve ove 4 godine drze na
zivotu u gimnaziji. cast iznimkama. bezveze sam se budio da idem u skolu,kad
ono, nemamo prvi sat.sva srecha kaje alexandra naishla. ravno u hrast,sjedamo,
pijuckamo chaj i blabla...onda 2 sata hrvatskog,2 sata engleskog, pa tzk i likovni
.uvijek jedno te ista pricha. danas mi se cinilo ok na hrvatskome.radili smo
bertolda brechta i covjek ima zanimljiv pogled na svijet. smijem se zaplakanom,
placem se nasmijanom. mir je pusta zbrka,tek rat stvara red. dvije brechtove
misli koje po meni govore o danasnjem svijetu. rijec je svakako o izopacenom
pogledu ljudi na svijet,te o gubitku nachela. mozda je u biti ovo sada vec
normalan svijet na kugli zemaljskoj samo sto ja to ne shvacam...



*when a man loves a woman...*



da...kad muskarac voli zhenu. josh i danas slushamo ustaljene stereotipe
prema kojima su decki svinje bez osjechaja,a cure neshto vishe od nas uz
odredjenu dozu profinjenosti.e,pa u mojem sluchaju bash i nije tako bilo. jednom davno,kad sam imao 16 godina, zatelebao sam se u jednu curu bez ikakvog razloga. volio
sam ju i cijenio vishe no ikoga do sad, a poznao sam ju bolje od samoga sebe.
danas tesko da ostvarimo koji normalni razgovor bez da se ne posvadjamo,
najcesce iz nekog banalnog razloga, a i uvijek je neshto u zraku sto nije vjerojatno
rijesheno nakon godinu dana hodanja. mislim da ste svi chuli tezu prema kojoj u
vezi jedno voli vishe od drugog.kod mene je upravo takav slucaj postojao. i
dok jedno vishe voli, drugo ipak nekako pokushava izmigoljiti kriomice iz te
strashne ljubavi prepune strasti,smijeha,ali i neugodnih situacija i svadja.
danas ju i volim i mrzim. jagger bi rekao : " you are not the only one with
mixed emotions ". fala na rijecima utjehe mick. izgleda da je ta cura ostavila
velik utisak,bolje recheno,pechat na mom srcu,dushi i umu.ipak,kako bi mali
shardi rekao, nakon kishe dolazi sunce. sad sam mirnija,zrelija i opreznija osoba.
svaka pricha bi trebala zavrshiti sa hepi endom. no,pitam se sto dolazi nakon
hepi enda. mislim da imam uzor u ljubavi. rijec je o mojim roditeljima koji me iz
dana u dan razuvjeravaju da u vezi jedno voli vishe od drugog. valjda za
svakog covjeka postoji nada da i on bude sretan u ljubavi do kraja zhivota...:)



* to su oni kaj se deru..*



kad sam bio mali,tata mi je rekao...
ne,ne,ne...kad sam bio mali, stari mi je pushtao glazbu tipa doorsa, pink
floyda, cepelina, marleyja, hendrixa, joplinice,dylana etc. nije mi bilo jasno
kaj to svira, ali mi se dopadalo, pa sam znao reci starome da mi jos jednom
pusti ili bi ga ispitival tko je to i kaj on svira uopce. kazu da djeca jako dobro
pamte, pa je jednako tak i meni nesht ostalo f glavi. sa nekih 11 godina sam
ushao u vode grungea, preslusavajuchi nezaobilaznu nirvanu, pearl jam i
soundgarden, divechi se vadderovom i cornellovom dubokom glasu. polako
sam otkrivao i metal, nailazivshi tako na deftonese, panteru, metallicu, a
kasnije i na amon amarth, in flamese, tool i razne bendove koji se vech
otprilike 5 godina vrte kod mene danonochno, bilo da ih slusham na kompu,
na liniji ili u skoli. s time je doshlo do izgradnje identiteta i jacanja svojeg ega,
te do oblachenja koje se razlikuje od drugih. nije to nesht rigorozno,ali
alternativa jesam.drago mi je kaj imam podosta frendova koji slushaju istu
muziku, pa nema beda.ljudi obichno govore da su metalci, dripci i bedaki koji
piju i tereju flashe po parku. eh,oni slushaju onu muziku kaj se nekvi tip sam
dere i nisht ga se ne kuzhi i sam nabijaju po tim gitarama. neki sminkichi vide
chopca s dugom kosom i odma ga komentiraju.da,takav je svijet onih koji znaju
vrijednost pravih textova:) i glazbe koja je u doba nashih starci bila komercijala.
danas je obrnuta situacija.mnogi zaziru od alternativne glazbe jer ju povezuju
sa sotonizmom i valjda misle da smo vechinom antikristi koji samo lijenchare
i muzu pare od roditelja.bash je u tome fora.mnogi od nas imamo dosta jasne
poglede na svijet i ljudi,medju kojima se krechem vecinu vremena,su
inteligentni i sa dobrim smislom za humor. istini za volju, ima i onih koji nam kvare ugled
radechi veche pizdarije, ali mora i takvih biti zbog ravnotezhe hehe:) da se
razumijemo,nemam nisht vs.shminkera,repera ili kojih god drugih, ali ne volim
dok neko sere i iznosi lazne chinjenice. i josh nesht,fala starome kaj mi je
pushtal tu muziku od malena.ne znam di bi danas bil...:)



* iskomplexirani ludjak s vizijom *



oduvijek sam se pitao od kuda tolika moch jednom covjeku da zavede
tolike mase ljudi od 7 do 77 godina. kad sam bio malen,adolf hitler je
za mene predstavljao samo striceka sa smjesnim brcicima i jos smjesnijom
frizuricom,ali sam znao da je bio, jest i da ce biti, jedan od mnogih simbola
zla. kako sam usao u pubertet i poceo intenzivnije razmisljati o raznim stvarima
, citao sam sve vise o rezimima usko vezanim za vrijeme oko i tijekom II.svj.rata.
"on" je uvijek bio nekako prisutan u svemu. danas imam hrpu knjiga o njemu i
nacizmu, preslushao sam par puta "parsifala" richarda wagnera, proucio
povijest svetog grala i koplja kojim su kristu bila probodena rebra,a opce je
poznato da je hitler bio blesav za tim kopljem, isto sam tako pogledao pregrst
filmova o strahotama koje je cinio zajedno sa svojim slijepim sljedbenicima
poput himlera, goeringa, goebelsa, hessa, moengelea, eichmana i drugih, ali jos
ni dan danas ne shvacam od kuda mu tolika zelja za podjarmljivanjem
kompletnog svijeta samo zbog svoje vizije o nadmoci njemackog roda. neki
govore da njegova moc uvjeravanja i okupljanja masa ljudi, lezi u proucavanju
i koketiranju s crnom magijom jos iz ranih dana mladosti. nekad je svastika
bila simbol sreche, danas je sinonim za zlo (sanskrtski su asti = "on je sretan")
.bog thor se vecinom spominje uz fuehrera kao bog rata, iako to on i jest.
osobno mislim da je ovaj monstrum bio iskomplexirani sadist iz mnogih razloga.
nekad tih i povucen zagovornik I.svj.rata, uskoro je postao vodja nacista i
radio mnoge stvari prema vlastitoj knjizi " mein kampf " u kojoj je iznio pregrst
planova u 2 toma. i dok se njemacka srami svoje povijesti, nekolicina
samoprozvanih skinheada i neonacista hoda po cakovcu i ostalim gradovima u
hrvatskoj, crtajuci kukaste krizeve gdje god stignu. izgleda da su decki slabo
upoznati sa posljedicama hitlerovog rezima kada ne znaju da je imao plan
pobiti 10 milijuna slavena, 10 miljuna slavena poslati preko urala, a 10 milijuna
slavena je trebalo raditi dok valjda ne bi umrli. neki danasnji neonacisti istichu
da nije toliko zidova pobijeno, te da imaju dokaze za to. neznam od kuda.
mozda su ti mladici upoznati samo sa snagom i disciplinom njemackog wermachta
i efikasnoscu blitzkriega, a dalje od toga im ne sezhe zelja za znanjem. koliko
je nevinih ljudi ubijeno zbog nacizma i zelje za prociscavanjem od nepozeljnih i
oni koji su navodno zivjeli kao paraziti i usporavali gospodarstvo. nije postojala
tvornica uz koju ne bi bio radnicki logor koji bi sav pogon i pokretao.



mnogi misle da su prvi logori nastali upravo u nacistiskoj njemackoj pa se
ljudima po glavama vrte imena od auschwitza,dachaua pa sve do treblinke i
buchenwalda. ako se dublje upustite u povijest logora, naici cete na zanimljiv
podatak da su prvi logori nastali na prostoru jar-a gdje su potkraj 19.stoljeca
vodjene bitke izmedju britanaca i nizozemaca, a isto tako, logora je bilo i na
kubi tijekom borbe kubanaca za stjecanje neovisnosti sto im je kasnije i poslo
za rukom uz pomoc josea martia. ako pomnije pratite bend system of a down,
morat cete naici na neki text gdje spominju genocid turaka nad armencima s
pocetka 20.stoljeca. upisite u googleovu trazilicu rijec gulag i doci cete do
spoznaje o koncentracijskim logorima svojstvenih za staljina i njegov cccp.
na prostoru hrvatske kroz II.svj.rat, otvarana su mnoga takva mjesta
izrabljivanja i mucenja ljudi, medju koje ubrajamo danicu kod koprivnice,
jasenovac kao najozloglaseniji logor na ovim prostorima, potom logore u
djakovu,kerestincu, staroj gradishci, jadovno kod gospicha i one na pagu. koliko
je samo ljudi poubijano za vrijeme domovinskog rata, a koliko na prostoru
ruande. danas se provodi u darfuru u sudanu genocid, no ujedinjeni narodi ne
rade nishta cime polako i gube ugled i utjecaj u svijetu. cinjenica je da sad ima
guantanamo i da prakticki terorizira kompletan svijet svojom politikom expanzije
na druga podrucja i iskoristavanja tih lokaliteta.sad primjerice ostvari svoj cijeli
drzavni proracun na juznoj americi svake 4 godine iskoristavajuci prirodna
bogatstva preko marionetskih vlada.
ni zidovi nisu samo martirske figure, vec i oni ratuju protiv palestinaca duzi
niz godina sto je odavno postalo svakodnevnom vijesti na svim svjetskim
tv-mrezama,a bivaju naoruzani od strane amerikanaca. ipak, prica o mladoj i
glupoj naciji, koja ponosno istiche americki san, je neshto sasvim drugo.
na kraju se nadam da sam iznio iscrpan pregled jednog dijela povijesti
covjecanstva koji se ne smije olako shvacati. jedna stvar povlaci drugu,
kao i u ovom postu. istina je da i ja imam " mein kampf " na policima medju
ostalim knjigama, no to ne znaci da sam pobornik nacizma. uzmite knjige u ruke
i educirajte se! konacni zakljucak je: " NIKAD VISHE ! "




* dolgolasec koji osvaja svojim rifovima gitare *



maleni drug kojeg mnogi znaju kao ivan shardi je nista drugo doli
najtalentiraniji glazbenik na balkanu od dzonija stulicha kaj se mene tiche.
zasto tolike rijeci hvale? dizem ga u nebesa jerbo svira iz dushe,poput
hendrixa.aaah:) curice vrishte za njime, no on je vjeran jednoj. svira
posvugdje.uskoro cemo ga cuti u klompi i u goc-u,a nadam se da bu
prek ljeta puno dobre svirke. shardi,sam tak dalje jer imas potencijala,
a chupu vec imas hehe...



* tejk van drek *- najperspektivniji bend za 2005. godinu



dvojica kontroverznih mladica poodmaklih godina, pale i zare medjimurjem,
svojim projektom "tejk van drek". naime, konj i machek, ponukani story
super novom su uvidjeli kako je glazba unosan posao,te su uz svijest o
svojem talentu,odlucili krenuti u estradne vode. album prvijenac,sa poznatim
hitovima poput "ti si mali drekec", "down again" i "father", je najprodavaniji
nosac zvukova na prostoru zaladske i medjimurske zupanije u ovom trenutku
. radi se o izmet-metalu,koji su navedeni izvodjaci, promovirali kroz zadnjih
par dana. zagrabite i vi,u ove hladne dane, u drek i budite dio buducnosti metala...



* pocetak filozofije *



nismo prelijepe unikatne pahuljice snijega, vec organska tvar koja se radja
da mi umrla. svaki dan se budim da budem stariji. i onda jedan shvatis
da je iza tebe 17 godina i da nisi cuo startni pucanj, pa stoga nisi znao
kad da potrcis. sve je jedna velika psiholoska drama u kojoj se izmjenjuju
komedije i tragedije. sunce je relativno jednako, ali si stariji. kraci si za dah,
korak blize smrti. lazem, bojim se.znam da me, kao i sve druge, cekaju u
posjecenom vrtu uz njezan zvuk saxofona i zamamne melodije satrianijeve gitare,
dok druga celjust ne otkrije incest. svijet je potreba za moci. visoka ocekivanja,
prosjecna dobit. bilo bi nam dosadno u zivotu da se ne susrecemo sa banalnim
stvarima...otvaras prozor za savrsen dan, prizor iz holivudskih filmova gdjr sreca
ide u valovima, prasina prekriva sva pitanja. postoje rijeci da se njima laze,
postoji nada da jos jednom nesto kazes. hej,bejbi,pa ja te VOLIM. lako se
naljutiti na nekog, ali na pravu osobu u pravo vrijeme,na pravom mjestu iz
pravog razloga je, pogadjas, tesko. profesorice breka,oprostite sto iznosim
svoja nacela u zadacnici uz pokoju recenicu u 1.licu mnozine. drustvo mijenja
oblik i stavove,pa se smatra da je stoga liberalnije i tolerantnije. no,gdje je
konacna granica? ljudi ne bi treali razdvajati smrt i zivot,ljubav i mrznju.isti su.
mozda je to razlog zasto su ljudi toliko izgubljeni. ucio sam o brzini svjetlosti
,ali kolika je brzina mraka? obecaju ti da ce te povesti kraj ruza,smeca, grimizne
svjetlosti prema tuznom misteriju. ostao si sam.valjda ovo nije neki hir ili pjesma.
ja sam sretan sto budeci se iz dana u dan nekamo pripadam...


Wild horses

Childhood living is easy to do
The things you wanted I bought them for you
Graceless lady you know who I am
You know I can't let you slide through my hands
Wild horses couldn't drag me away
Wild, wild horses, couldn't drag me away
I watched you suffer a dull aching pain
Now you decided to show me the same
No sweeping exits or offstage lines
Could make me feel bitter or treat you unkind
Wild horses couldn't drag me away
Wild, wild horses, couldn't drag me away
I know I dreamed you a sin and a lie
I have my freedom but I don't have much time
Faith has been broken, tears must be cried
Let's do some living after we die
Wild horses couldn't drag me away
Wild, wild horses, we'll ride them some day
Wild horses couldn't drag me away
Wild, wild horses, we'll ride them some day...