Božić vs. Ja
Božićni bi blagdani trebali biti dani prežderavanja i gledanja loših filmova.
I bili su takvi. Možda čak malo gori. Gušenje u starim kolačima i gledanje repriza loših filmova više nije ono što je bilo. Nema istu čar.
Još kad svi ljudi imaju grinč stav, a ja sva uživljena u pjesmice i kićenje bora… to nije Božić koji ja znam.
Trebam li uopće spomenuti da su moji roditelji zaboravili potplatiti Djedicu, pa sam jedina ostala bez dara? Sutradan svi pričaju kako su dobili nešto veličine Djeda Mraza glavom i bradom, a meni para iz ušiju suklja… Mene je zaboravio! Dok su se svi mrštili i borili protiv Božića, JA sam tulila o istom tom Božiću. I onda sam JA ostala zaboravljena.
Neka sada netko kaže da ima pravde! I ja mislim da nema.
Baš kad sam od sve te silne tuge poželjela pobjeći lošim filmovima i suhim kolačima, ispostavilo se da nema niti jednog. Pa sam gledala seljačke emisije i jela stari kruh, pošto trgovine nisu radile dva puna dana.
Ovaj put sam definitivno uvjerena da ne griješim. Božić gubi smisao.
Nakon te sabotaže, svu sam nadu usmjerila na Novu godinu.
Vratila sam se svježim kolačima i lošim filmovima sa svom dobrom voljom i nadom u bolje sutra. I baš kad sam pomislila kako moj doček nije nimalo nalik normalnom dočeku Nove nam godine, već je došla ponoć.
Ali sa petnaest minuta zakašnjenja. To se dogodi kad se pouzdate u bratov sat!
Nema nam pomoći. Na putu smo u propast.
Više nemam dobre volje za te dočeke i za blagdane! To je moja novogodišnja odluka. I da nikada neću vjerovati bratu kad kaže koliko je sati, niti ću ikada, ali nikada više dopustiti da mi se roditelji pokušavaju dogovarati sa Djedom!
Baš me zanima o čemu će sad svi pričati.
Najprije su se svađali oko politike, pa su se mlatili čiji su kolači bolji, zatim su nedefiniranim raspoloženjem dočekali blagdane, i bili sretni tek kada je svemu došao kraj. Gotovo sretni.
Ali sada bar imamo mandatara.
I nije važno što još jedno dijete iz lošeg ide u ''previše-ispod-prosjeka'' vrijeme, nije važno što sam shvatila da mi se praznici vrte oko kolača, i nije važno što je Djed samo preletio dimnjak moje kuće (a imamo ih dva!!!), važno je samo da imamo mandatara.
Živjela loša vremena bez kolača, Djeda Mraza, živjelo loše raspoloženje za Božić, živio urar!
| srijeda, 16.01.2008. u 08:06 | ][ 6 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
)