Ovo vise nisam ja!

"If I met me now, I wouldn't know me!"

Ovo je rekla Carrie u filmu Sex i grad nakon sto je provela par dana i noci u krevetu buduci da se Big nije pojavio na vjencanju. Zapravo, pojavio se ali rekao je "da on to ne moze". (musko, grrrr)



Mogu se poistovjetiti s njom . Ne prepoznajem se vise. Ovo vise nije ona Silvija. Imam osjecaj kao da sam umrla i ponovo se rodila, ali s drugacijim karakterom, nacinom ponasanja i manom vise - vise nisam "cista"!

Kad i kako i zasto je sve otislo tamo kud je otislo, ne znam! Tko je za to kriv? Ne znam, valjda ja... ponavljam - i dalje ne znam sto sam krivo ucinila da se osjecam ovako kako se osjecam!

vec je i meni dosta mene i mog kukanja, ali si jednostavno ne mogu pomoci. Izluduje me taj osjecaj nemoci.
Ne mogu vjerovati da su ljudi i decki ovdje toliko drugaciji od onih u hrvatskoj! (da nisu vec bih se ja zaljubila, nasla nove prijatelje i zaboravila na vas odavno)... :)
To mi je nepojmiljvo... Nepojmljivo je meni koja to gledam i slusam svaki dan, a vama necu ni pokusati objasniti (mozda jednom, ali ne ovom prilikom)..

Kada vani pusim razmisljam o tome hocu li se vise ikada zaljubiti i hocu li vise ikada osjetiti ono sto sam znala osjecati kada sam bila zaljubljena a on bi me dotaknuo. Da sam ona stara, bez razmisljanja bih rekla DA, ali.. nisam ona stara. Postala sam nova koju rijetko koja stvar moze nasmijati, ,koja stalno kuka i place, koja nema zivot van posla i faxa .. .itd(da se ne uzivim previse)...
I sve me to plasi. Patim za tim sto sam prije imala, a vise nemam. Istina je kada kazu da je najgore kada nesto imas, pa vise nemas...

Najstrasnija stvar o kojoj razmisljam je to da se u iduce cetiri godine niti jedna stvar nece promijeniti.. Ne, ne, ne... Nemojte mi uopce pisati da MOZDA.. Nema mozda.. Ako se MOZDA nije dogodilo u 2 godine, nece se dogoditi niti u iduce 4 (vjerujte).. E, to me plasi i usput jebe svakodnevno. I takve mi se strasne misli vrte glavom svih 13 sati dnevno koliko sam budna.. Cak vise nemam potrebe niti gledati filmove strave, jer ovo je moj horor! Glavna sam glumica u svom hororu. Na svu srecu, u vecini slucajeva glavni glumci nikada ne umiru.

Ne znam koliko vi uopce mozete shvaitti koliko je ova situacija koju vam vjerno pokusavm docarati ozbiljna.

VI cete svi za koju godinu imati ozbiljne veze i vezice.. Ma, sto se zavaravamo .. Mnogo vas vec ih sada ima.. A ja, gdje sam ja!? I dalje u svojoj americkoj sobi, s malim krunom , koju kilu deblja i za 10 mjernih jedinica nenormale ludja. I tako ce biti jos par godina.

I isto tako, imam jos jedan problem. Ne mogu prestati misliti. Mislim kad vozim, mislim kad spavam (jer sanjam) , mislim kad sam u skoli, mislim kad ovo pisem, mislim kad jedem, mislim kad pricam s ljudima, kad se tusiram i kupam, kad hodam... Previse mislim o onome o cemu ne bih trebala.. i ne znam kako prestati.. Kako da jebeno prestanem misliti???????

Ubrzo ce valentinovo... Nadam se najiskrenije da cu raditi ,jer ako cu biti doma.. UBITI CU SE OD TOLIKO MISLI...

Bog mi pomogao, i vi cure, jer ja vise ne znam kako!!!
Idem uskoro spavati.. przi mi dvd vec sat i 25 minuta.. 33 %... eto, i to me jebe!
Ovaj svijet nije fer, provjereno i dokazano!
Nadam se da se cujemo uskoro!
Idem spavati jer nemam snage za jos neku retardiranu stvar koja bi mi se mogla dogoditi i najtjerati me da nadem more u pustinji i utopim se!
idem!
pusa

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.