29.11.2007., četvrtak
(nobody) Spavaj ljubavi
|
gledam u nebo kako se sjaje milijun zvijezda kao tvoje oći gledam u maglu i tražim tebe tražim jutro nakon noći gledam u ruže one crvene i sjetne usred cvjetnjaka gdje moja ljubav spava kao dijete |
23.11.2007., petak
Again and again... -_-˘
|
Ok... Izgleda da moram PONOVO... OD POČETKA objašnjavati neke stvari... Ako bacite pogled na box sa strane, vidjeti ćete odmah na početku rečenicu u kojoj piše: ''Blog Silvering je napravljen isključivo u svrhu objavljivanja literarnih radova, te ostavljanja pohvala i konstruktivnih kritika na tuđe radove.'' Jeste shvatili već ili da još naglašavam? Ljudi, problem je što samo objavljujete svoje stvari, a ne komentirate tuđe... I onda se meni žalite da nitko ne komentira. A kako to točno očekujete da vam ljudi komentiraju, ako si ni vi ne date truda? Jasno je meni da imate školu i obaveze i što sve ne, ali kome vi to bacate krafne u oči... Ne vjerujem da ne možete odvojiti svega 10 minuta jedan vikend, da ostavite makar ''Bravo'' na kolegin post. Ako ste se već priključili ovom klubu, onda imajte bar malo poštovanja prema ostalima, jer bit kluba je, vjerovali ili ne: S_U_R_A_D_NJ_A! Mislim, ne govorim ovo svima. MaryLynne, svaka ti čast. Hacker i Nya također tu i tamo uskoče, ali vi ostali... Upravo je sramota da najviše komentara je mojih. Molim vas, ljudi... Sredite se. Nemojte da počnem izbacivati. Kia |
20.11.2007., utorak
(Orator, -oris, m.) Slagalica srca
|
klizim kroz vodu, poput savršenog stvorenja, poput nekog obećanog skrivenja, kao netko kome pisao bih odu. Ali ne. Savršen nisam, ni blizu te blaženosti, ali pogled njen pun nevinosti, govori da nisam sam. Gdje je? U gomili ljudi ne vidim joj lice, a u istoj gomili ona vidi samo mene, njezino srce za mojim vene, dok moje za nju nebi primilo hice. I boli. Znam kako boli, čujem te note u njezinim grudima, poznajem samoću među svim ljudima, Kad osoba koju sanjamo ne voli. Vjerujem. I nju netko će voljeti, jer život vraća onima srca čista, njeno srce vinut će se poput lista, ja bit ću sretan, ja ću razumijeti. Neki neće. Nekima život tek je slagalica, ono što mi nazivamo ljubav, što nama je credo i život sav, nekima hladni su poljupci i obrisi prevarenih lica... |
14.11.2007., srijeda
Dlanom obojeni (lirik)
|
Izlizano nebo zamasima krila, sačinjen od meda leda, dječak osmjeha siva, traga putevima zla, sveta tla, sva ta boja sna, trzaj je praznine dna. Pretočen u dva, snena pogleda, trči stazom nemira, nitko ništa ne dira, suza suzu ne bira, ne svira, ta glazba glazbu negira. Tišinom prezira, dolazim do mekih prizora, na podlogama crteža jeziva, krvlju iscrtano lice tužnih likova, na zidovima mitova, u mitovima stihova, u stihu gluhih krikova, dječak, ne volim više nikoga. P.S. ispričavam se na odsutnosti i nekomentiranju, no selidba je u pitanju, hvala na razumjevanju. Pratim radove i vidim da nam ide nekako bolje, bar što se tiče načina na koji se piše. Uživajte, lirik |
06.11.2007., utorak
(Pandora) Oglas
|
Tražim plišanu igračku u obliku mačke koja oživljava po noći i skače u krevet, sklupča se pored tebe i prede. Po mogućnosti da je crna sa velikim bijelim brkovima i bijelom mrljicom pokraj lijevog uha. Zauzvrat poklanjam tužnog klauna koji karta poker i priča loše viceve kad se napije, i koji voli prati prozore kroz koje onda zuri satima i šmrca. Dodatna oprema koja ide s klaunom su njegove ogromne crvene cipele koje se smiju kao malo dijete. |
0