~daisy

četvrtak, 25.12.2008.

...

utorak, 23.12.2008.

Eh....

Zašto se uvijek pravog odgovora sjetim kad je kasno!? Uh, mrzim takve situacije, kada me netko počne podjebavati, a ja se tek nakon sat vremena sjetim kako sam mu trebala diplomatski spustit. Grrrrrrrrrrrr!!!!
Opet jedno razočarenje na poslu. A znala sam da će biti tako. Ponekad mi se čini da je bolje biti pesimist. Jer kad se dogodi nešto, neću reći loše, nego nešto što nisi planirao, manje ćeš se snervati jer si očekivao da bi tako moglo biti. U suprotnom ćeš se jako razočarati jer si mislio pozitivno. Dobro, ne treba ni crnjačiti, ja to zovem biti na oprezu.

Doooobro....nakon dva užasno-naporna-radna dana evo me u stanu s nogama na stolu i uživam. Imam kratke praznike, radit ću tek u ponedjeljak tako da se ovih par dana namjeravam dobro naspavat i napapat, na dijetu ćemo misliti nakon nove godine. Vratih se maloprije iz šopinga, mislim koja navala, ljudi lete uokolo punih kolica, kilometarski redovi na kasama, svi pričaju u jedan glas, peglaju li se peglaju kartice...a sve se ko nema para, kriza neka. Ma daaaaaaaaj.....samo se pitam što će ljudi jest nakon blagdana. Ali primjetila sam da je većina njih imala mobitele u rukama - rade istu foru kao ja, zbrajaju cijene na kalkulator da vide koliko će potrošiti hehe. Inače nemam običaj ovo činiti, ali imala sam bon u određenoj vrijednosti pa sam pazila da ne potrošim više jer nisam imala gotovine.

Sutra me čeka pravo generalno sređivanje stana i kad se sada toga sjetim (a usput me i boli glava), dođe mi muka. Odlučila sam - pravim dvije vrste kolača, a treće ću podvaliti iz pekara, pa ko ne skonta super, ko skonta nema veze...
Ne mogu, nemam živaca, kada sam slobodna ne želim ništa raditi...Moram se sada pokazati ko prava domaćica eh...
Već imam plan za doček, a i za sutra i za Božić i moram još pokupovat poklone (da, mislila sam na to još prije tjedan dana, ali ne možeš izbjeć zadnji čas). Inače, neću pretjerivati, samo ono najpotrebnije, kao i sada, neću se razbacivati nikakvim ciframa nit ću kupovati posebnu oblekicu za izlazak. Svake godine mi se sve više i više GADI ovo silno kupovanje većinom nepotrebnih stvari i prežderavanje, pogotovo kad se sjetim ljudi koji nemaju ništa, ni krova nad glavom kako treba, a i oni bi svojoj djeci kupili nešto, i oni bi napravili pečenu puricu i tone francuske salate, a nemaju odakle platiti režije.
Kakogod, lijepo se provedite za blagdane

utorak, 16.12.2008.

Ho ho ho!

Evo malo božićnog ugođaja i u mom virtualnom kutku u kojeg bježim kad me svi naljute...ma nije, dođem ja i kad sam dobre volje, kao npr. sad.
Ove dane radim ko konj, ali fakat. Zato se veselim što ću onaj cijeli tjedan kad je Božić biti slobodna, a to nisam odavno, čini mi se zadnji put na školskim praznicima (ni na fakultetu nismo imali puno slobodnih dana). Još da produžimo do Tri kralja bilo bi super...al dobro sad nećemo pretjerivat, bolje vrabac u ruci, kak se ono reče?
Ugl. moja umjerenost u jelu dobro napreduje, odrekla sam se čokoladica i voćnih sokova iz tetrapaka koje sam tamanila ko luda u kasnim večernjim satima, a ni colu ne pijem toliko često iako je uvijek ima u frižideru. Za doručak jedem voćnu salatu koju zalijem jogurtom sa žitaricama i to mi nekako baš paše. Drži me sitom sve do popodne. Onda malo nešto gricnem i to je to. Tek da se zasitim. Uh, treba vježbati nejedenje kad si sit. A baš sam našla tajming, pitat će me kad dođu ovi silni kalorični kolači od čokolade i oraha mmmmmmmmnjam! Dobro, tješi me prvi mjesec, a s novom godinom i neke nove odluke, a jedna onih na vrhu popisa je i umjerenost u prehrani. Ne dijeta, ne gladovanje nego jednostavno - jedi sve, samo smanji porcije. I prestani čim se zasitiš. Ne, tek onda ja navalim. Seljanka
Ali tješite me kad kažete da imate slične probleme :D
Ne mogu se suzdržat od šopinga, stalno se smucam po izlozima, neki dan sam svoju broooojnu kolekciju lakova za nokte upotpunila s još dva (nek se nađe), a na kraju se svaki osuši dok dođe na red, pala je po ko zna koja haljinica zaredom, a u lovu sam i na dobar ljubičasti kaput. Mislila sam i čizme, ali to bi već bilo previše. Dolazi Božić, radije ću kupiti drugima nego sebi Nećemo kitit bor, budući da u stančiću nemamo mjesta ni za okrenuti se, ali staviti ćemo jedan mali negdje na stol ili na policu, pšenicu, pokoju svječicu i to je to. Čudno mi je što ću Božić provesti van roditeljskog doma, ali to je prvi naš zajednički, pod istim krovom Baš sam sretna

Pomozimo maloj Heidi

A sad štafetica kopirana od Sanje:

Ime:
za vas sam Daisy

Nadimak:
Isto

Da saznam da me neka cura trača, ja bih:
pomislila da je ljubomorna

Najviše komplimenata dobila sam na račun:
kose

Kad se osjećam seksi, odjenem:
dopičnjak

Iznenadit ćete se kad vam kažem da nikada u životu nisam:
varala

Najbolji ljubavni savjet koji sam dobila glasi:
ljubav dolazi kada se najmanje nadaš

Posljednji put sam plakala:
ne znam

Mislim da je super kad muškarac:
sudjeluje u kućanskim poslovima

Totalno sam ovisna o:
internetu

Lijepo je biti u vezi, zato što:
sam sretna

Znam da sam zaljubljena:
prošla me zaljubljenost, došla je ljubav

Outfit u kojem provodim slobodno vrijeme je:
bilo što

Nikada ne izlazim iz kuće bez:
frizure i dobrih naušnica

Može me instant ohladiti kod dečka:
kada priča lovačke priče

Moja najlošija osobina:
iskrenost (pretjerana)

Na sebi najviše volim:
sise

Najčudniji trač koji sam čula o sebi:
da sam prekinula sa svojim sadašnjim (budućim mužem), ostala sam paf

Moja najgora navika je:
brojim skaline i pločice

Kad je u pitanju fizički izgled:
koje je pitanje?

Prijatelji me stalno zadirkuju zato što sam:
udavača

petak, 12.12.2008.

Da ti nisi trudna, a?

Ok žurim na posao i samo ću nabrzaka ostaviti riječ, dvije ovdje.
Jučer sam se snervala. Dobro, zbog ovoga sam nervoizna već godinu dana, ali jučer je bio znak za alarm! Kolegica me pitala jesam li trudna. Ne zato jer se udajem budući da ona ne zna, nismo si baš nešto prisne al OK smo, popričamo, popijemo kafu i tako. Nego zato jer se primjeti ono što meni smeta posljednjih godinu dana - moj kolut za spašavanje! I posebno donji stomak koji se baš ono fino zaoblio kao u trećem mjesecu trudnoće. Sve zbog toga što ja volim fino papati čokoladice i svavakvi treš kasno naveče. Prošle godine u ovo vrijeme sam kupila famozne Mustangice spuštenog struka koje su mi stajale kao salivene, kao da su ih za mene šili i poviše bi obukla jako usku majicu. Jučer ujutro ih vadim iz ormara, ne mogu zakopčati. Zamalo sam ostala bez nokta koliko sam ih čupala da se zatvore! A što je najgore, prije samo mjesec dana sam ih ipak mogla zakopčati, ali toliko bi me zatezale da me cijeli dio oko bokova bolio, a kada bi ih skinula ostale su mi crvene masnice na koži kao da me netko razbio! Ali ljudi, mjesec dana nije puno!?
Ma dobro, volim ja nositi haljinice, tajice i majice koje su rezane od sisa pa nadolje da onak fino padaju preko struka i ništa se ne vidi, a izgleda slatko. Istaknem ono što je lijepo a to su duuuuuge tanke noge, a sakrijem ono čim se ne mogu pohvaliti. Ali to nije ono što ja imam cijelo vrijeme, kao što je netko građen na način da ima jaka leđa ili široke bokove. Ja do prije godinu dana to nisam imala! I želim to vratiti!
A opet, znam da treba manje jesti i više se kretati. I jesti kuhano i zdravo. A kad ću ja skuhati brokulu ako radim cijeli dan i ako mi je jednostavnije naručiti pizzu? A sad dolaži Božić i trista vrsta kolača i fine hrane, a ja imam tako loš karakter što se tiče hrane.
Ali krenula sam polako. Već sam zabranila dragom da mi kupuje raznorazne čokoladice što je njemu ritual. Kuham tečnu hranu. Pijem Donat MG jer mi je dobar za probavu i ne jedem kruh.

utorak, 09.12.2008.

Opet o poslu

I opet tjedan dana bez novog posta. A cijeli dan zujim po netu (takav mi je posao) i stvarno bi mogla svaki dan napisati pokoji redak ali nemam živaca. A kad imam živaca onda nemam vremena. Tako je to...

Na poslu smo dobili novog kolegu. Čovjek je toliko lajav i grlat, priča sam sa sobom, ničim izazvan i gnjavi sve koji rade bez pardona. A normalni ton mu je jako povišeni ton! Tako bi netko sa strane pomsilio - na koga se ovaj dere. Glava me boli od njega i ne da mi se ništa ga pitati jer znam da mi neće odgovoriti s da ili ne nego će me gnjaviti ostatak dana ponavljajući jednu te istu rečenicu sto puta. A nekad mi se ne da pričati, pogotovo ne o nekim nebulozama! A što je najgore, direktorica ga obožava upravo zato jer puno priča. I hvali ga sve u 16. To nam je svim kolegama zasmetalo jer znamo da tip baš i nije neka inteligencija nego posjeduje ono što naš nadređeni voli - puno priča.
Ali, kako smo se nas nekoliko složili - to nije na duge staze. Ipak vrijedi više onaj tko manje govori, a vrijedno radi i ostvaruje dobre rezultate nego onaj tko priča svašta, a ne kaže (i ne uradi) ništa. Eto, to me nekako drži.

Odlučila sam se ne opterećivati jer - sto ljudi sto ćudi, ne mogu ispravljat krivu Drinu. A uostalom, valjda i ja nekome dižem tlak...iako ne pričam ako baš nemam što za reći, možda imam nešto drugo što ljudima ide na živce. Ma ja sam zapravo jako jednostavna na poslu - sa svima sam dobra, s nekima malo manje, s nekima malo više, i ne shvaćam sve osobno. I ne zamaram druge ljude besmislenim spikama ako vidim da su u poslu! Tko zna kakav ja dojam ostavljam na blogere, samo nešto kukam i žalim se, mislit će ljudi da sam neka ogorčena babetina. Ali što ću, blog mi služi za takve stvari. Možete me čitati - ne morate. Nema trećeg.

APDEJT

Dobila sam danas neuobičajeni kopliment od kolege - rekao mi je da sam jedina osoba u ovoj firmi koja mu ne ide na živce. Uljepšao mi je dan. Ah, ta taština

ponedjeljak, 01.12.2008.

Loš dan, tipično za ponedjeljak

Već sinoć sam znala da će mi današnji dan bit u k..cu, a još ponedjeljak. Usred noći me probudila užasna grlobolja i glavobolja, vrućina i znojenje, a još sam sanjala neki zbrda-zdola san. Ne, samo da me sad ne uhvati gripa, ne u ovo vrijeme! I još jedan od onih dana na poslu kad mi se činilo da ništa ne vrijedim, da nisam zanimljiva i da ne radim kako treba, kao u one dane kada sam dobre volje ili kada se sve nekako poklopi da bude dobro, kad se to vidi već ujutro, a ne kad se i ja i pola firme digne na lijevu nogu. I kad nas sve skupa uhvati prehlada. A još prekrasno vrijeme kao pečat našem diiiivnom raspoloženju. I ajde ti radi u takvim uvjetima! Kada se od tebe ne očekuje ništa manje od onih dana kada nisi u k..cu (da ne psujem, ionako me mnogi opominju zbog toga, još će me zvati kočijaš).
I još mi jedna kolegica nabaci kako nemam iskustva, doduše, ne u zloj namjeri i ničim izazvana nego kroz razgovor o poslu. Ok, znam da sam najmlađa tamo, znam da nisam pokupila svu pamet svijeta, ali ide mi na živce kada mi to treba napominjati. Ne treba, dobro znam da je tako, nemam iskustva, ali to ne znači da nemam obrazovanja, volje, živaca i ambicija, a nitko nije kriv što se rodio malo prije ili kasnije. Uhhhhhhhh! Ali ne nervira me to toliko samo u poslu, nervira me i u životu, pogotovo kad ti netko tko je stariji nabaci 'kako još trebaš narast i sazrijet', a to kaže onda kada više ne zna što bi rekao i kad ga potpuno 'dovedeš do zida', pa se izvači svojim iskusnim godinama. A jadni ne znaju da emocionalna zrelost zapravo i nema velike veze s godinama.
Kad već govorim o izvlačenju, naljutilo me (ah, danas me sve nešto ljuti), kada mi je kolegica pričala kako firma u kojoj radi njezina sestra odlično posluje i ove je godine pokazala bolje rezultate nego prošle i već su za iduću napravili najbolje projekte dosada što će im donijeti i više zarade, a direktor je svejedno smanjio plaće jer je kao kriza. Da, lako se opravdati krizom koja je sada top tema i koja mi već ide na živce jer je samo napuhana priča i dati ljudima manje plaće. Nama koji živimo samo od plaće u državnoj ili privatnoj firmi kriza je stalno jer cijene užasno rastu svake godine, a troškovi su sve veći, pa zašto bi sad ove godine bila posebna kriza?!
Jedina dobra stvar u posljednjih par dana je što sam našla super vjenčanicu (prema kojoj ću, naravno, šiti svoju jer je ova preeeeeeeeskupa, a ne isplati mi se toliko investirati u haljinu koju će ostatak godina braka jesti moljci u ormaru), što sam se pomirila s činjenicom da ću imati klasičnu svadbu koju inače nikako ne volim, a nemam volje ni inspiracije za izmišljanjem tople vode pa mi je žao jer sam sama sebi uskakala u usta kada sam pljuvala tuđe svadbe nazivajući ih seljačkim, e izvukla sam sada pouku iz toga. Moja ideja o ludom tulumu na plaži za ekipu će se prebaciti na momačko-djevojačku zabavu, ali i to je nešto. Ipak ne mogu starije ljude vući po plaži u gluho doba noći, a bogami ne mogu praviti ni dvije zabave, za rodbinu i ekipu. Nije valjda taj koncept svadbe za ludu. Ali, vrag mi neće dat mira, pa ću je osvježit s nekoliko novih ideja i izbacit neke tradicionalne običaje koji mi nemaju smisla i pitaj boga ko ih je uopće i zašto smislio.
Sad kad sam se ovako fino ispuhala, za što mi blog i služi, idem gledati Zakon ljubavi (da, ovisnik sam, što god netko mislio o tome), a onda Opeaciju trijumf.