ponedjeljak, 14.08.2006.

Još jedan rođendan, ovaj put mom dragom prijatelju Nikši...naravno želim mu sve najbolje, da bude srećan i zadovoljan i da mu ova brucoška godina dobro prođe i da me nikad ne zaboravi...pozdrav nikši!!!!!!!!!!!!!!!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Jedna kavica za tebe...


I došao je taj dan kada jedan cijeli dan otkad san dobila adsl ne ću bit na netu..šmrc, šmrc... ne znan kako ću to izdržat , postala san ovisnik..
iden sutra na selo, nadan se da mi ne će bit preubitačno, ić ćemo na neki dernek, a znamo svi kakva je muzika najčešće na takvim ''manifestacijama''..o bože..cajke će me dotuć,ionako san zadnjih dana labilnog psihofizičkog zdravlja..
ali tješin se šta ja i šime isto slušamo pa ću bar putem slušat dobru mjuzu...
inače moj život je kao i uvijek,zanimljiv , ispunjen, pun radosti i veselja, samo mi jedna stvar ne štima, ali jbg..
jedno se jutro polako budin osluškujući kišu koja me i probudila i sitin se prošle zime..
šest je ipo sati, lagano se budin , vani čujen pljusak, žmireći vidin da je vani još mrkli mrak. znan da će budilica svaki tren zazvonit ,ali se ne mogu pomaknit a kamoli otvorit oči..u krevetu mi je savršeno,toplo, mekano,mirišljavo, a vani dere kiša, temperatura oko nule..
znan da ću se kadtad morat dignit i spremit za u školu, ali jednostavno ne mogu! znan da ću morat pješke u školu, jer me devetka samo odveze dvi stanice pa mi je isto. tad mi muka dođe i molin dragoga boga da šta prije dođe lito i da glupa škola završi i da mogu spavat dokle me volja..i šta se dogodi? dođe lito i spavaš dokle te volja, ali to ''dokle te volja'' me dovelo do toga da san zaminila dan i noć..i da oden leć u dva ne mogu zaspat do četri pet , ali nije to sad bitno..bitno je da san toliko žudila za ovin liton i mislila da će mi bit ka i prijašnje, ali nije baš tako. ne mogu se požalit da mi je nešto loše, ali bi moglo bit bolje..puno bolje..ali me glava boli od pomisli da to ni ne ću stić popravit jer škola počinje za dva i nešto tjedna..preloše..ne mogu se zamislit opet tamo..nezamislivo, jednostavno nemoguće...ne znan kako ću tamo izdržat još dvi god...
tješin se engleskon ove godine, valjda mi se neko sranje ne će dogodit da ne buden mogla ić..e onda bi na psihijatriju završila!!!
evo razmišljan o našim hodočasnicima koji se vjerojatno smrzavaju, ali i zabavljaju..da mi je bit tamo...
iduće godine, ima vrimena..
aj ljudi vi koji ste bili javite mi dojmove...
evo upravo slušan suondtrack od queen of the damned, skroz je dobar...možda vam stavin koje riči i slike..aj pozdrav...


Forsaken
Image Hosted by ImageShack.us


I’m over it.
You see I’m falling in a vast abyss
Clouded by memories of the past
At last I see

I hear it fading
I can’t speak it
Or else you will dig my grave
You feel them finding
Always whining
Take my hand
Now be alive

You see I cannot be forsaken
Because I’m not the only one
We walk amongst you
Feeding, raping
Must we hide from everyone

I’m over it
Why can’t we be together?
Endlessly
Sleeping so long
Taking off the masks
At last I see

Queen of the Damned
Dave Draiman-Forsaken

My fear is fading
I can’t speak it
Or else you will dig my grave
You fear them finding
Always whining
Take my hand
Now be alive

You see I cannot be forsaken
Because I’m not the only one
We walk amongst you
Feeding, raping
Must we hide from everyone

You see I cannot be forsaken
Because I’m not the only one
We walk amongst you
Feeding, raping
Must we hide from everyone

Everyone
Everyone



p.s. kad se vratin sredit ću blog, i dizajn i tekstove ...





- 23:36 - Spread your wings ( ukupno: 7) - Dive into my colors - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.