delirij

svatko od nas se bar jednom susreo sa smrti nekog njemu bliskog ili zamislio kako bi bilo umrijeti. mislim da nas ne plaši toliko taj sam čin umiranja , nego upravo to što je nepoznato što će biti s nama kad umremo. da se obrane od smrti ljudi su izmislili besmrtna bića- vampire , nastoje postići nešto po čemu će ih se pamtiti , zamislili su religije kao obranu od ideje da kad umremo ništa od nas ne ostaje , da sve prestane za nas u tom trenutku... kršćanstvo vjeruje u vječni zagrobni život duše u raju , neke religije zagovaraju reinkarnaciju , ali nitko zapravo ne zna... smrt je za nas trenutak koji veže prolaznost i vječnost , jezivi ključ koji zatvara jedna , a otvara druga vrata. smrt je dokaz nesavršenosti prirode i koliko god se mi pomirili sa idejom smrti , ona nas uvijek zatekne i ostavi bespomoćne. ona je jedini serijski ubojica kojeg ne možemo uhititi i osuditi na smrt. zamisli ironije , smrt osuditi na smrt. smrt nekog bliskog ostavlja u nama prazninu , dio nas umire s tom osobom. Epikur je rekao da nas se smrt ne tiče , jer dok ima nas nema smrti , a kad smrt dođe onda više nema nas. time je htio reći da nikoga još nije mučilo to što je mrtav, jer kad umremo ovaj svijet nas se više ne tiče , nismo više dio njega. književnik J.Tannery se upitao zašto se čovjek više boji smrti nego života. to je pitanje izraženo kod svih samoubojica : jesu li hrabri jer su sami sebi oduzeli život ; ili su kukavice jer se nisu mogli suočiti sa životom pa su pobjegli u smrt tražeći u njoj spas u vidu prestanka sadašnjeg života. Schiller je rekao da nešto tako univerzalno kao smrt ne može biti korisno. mislim da se ljudi toliko boje smrti jer je to za njih promjena , nešto novo , a ljudi se uvijek boje promjena kad jednom zapadnu u kolotečinu... bojimo se smrti nekog bliskog jer je to promjena našeg života , više nema te osobe , bojimo se umrijeti sami jer ne znamo što nas čeka "s druge strane". mora li biti nešto ili je to jednostavno kraj? je li naš život besmislen, kad ćemo ionako na kraju svi umrijeti? ne želim u to vjerovati. život je kao Las Vegas! kockarnica na kraju uvijek pobjeđuje , ali to ne znači da se nismo dobro zabavili... čovjek teži besmrtnosti , borimo se i negiramo smrt iako je ona prisutna. umjetnost je način borbe protiv smrti , da nešto ostane za nama , da nam ime ostane zapamćeno , da se zna da smo jednom bili tu... religija , kao i umjetnostbude u nama vjeru u vječnost duše kako bismo vjerovali da naš život ima smisla. filozofija se suočila sa smrti kako bi nas potaknula da razmišljamo o svom životu , smislu života dok smo ovdje na Zemlji , a ne da se brinemo o smrti jer , kako Epikur kaže , dok smo mi tu , smrti nema. a kad smrt dođe, onda nas više nema. dakle smrt nas se ne tiče....

in memoriam svim mojim mrtvim prijateljima ...
SOAD : People all grow up to die , there is noone here but me!