delirij

svi smo slični , a opet tako različiti... svatko na svoj način... svi smo stvoreni kao individue i bolje je ostati vjeran sebi nego potpuno se uklopiti u kolektiv društva , slijediti nepisan zakon mase... naravno , u nekim stavovima i situacijama treba se prilagoditi , ali ipak ostati dosljedan sebi... često me muči zašto ljudi, kad su već stvoreni tako posebni , žele biti sličniji drugima??? ne trude se upoznati i spoznati sebe , nego slijepo slijede zakon mase... cijenim ljude koji se ne boje na glas reći svoje mišljenje koje se razlikuje od drugih , koji se ne boje misliti svojom glavom... ali, nažalost takvi ljudi nisu baš najbolje prihvaćeni u društvu , ljudi ih se boje ili gledaju na njih s nepovjerenjem jer većina je navikla pokoriti se zakonu mase , ići već isprobanim putem , slijediti tuđe stope i učiti na tuđim greškama... trebalo bi biti drugačije , svi ljudi su stvoreni i rađaju se različiti ... ne postoje dva identična drveta , životinje , stvari ... trebala bi se poštovati upravo ta razlika između ljudi , njihovih mišljenja i doživljavanja ... jedno od temeljnih ljudskih prava je pravo na vlastito mišljenje , pa čemu onda ugnjetavanje zajednice da se prilagodiš , čemu ti okovi jednoličnosti ? čitati knjigu ili pogledati film? uvijek izaberem knjigu , film je kopija kopije, sjena sjene ... tuđe viđenje već napisane knjige za koju nitko ne garantira da ću je ja doživjeti na isti način. čak niti jednojajčani blizanci nisu isti... mi kroz život pokušavamo postati ono što od nas očekuju naši roditelji , oni nas formiraju od samog početka prema modelu i prilagođavaju zajednici... oni koji se izdvajaju iz zajednice obično su izopćeni , poslani u ludnicu ili proglašeni ispred svog vremena (neki i spaljeni na lomači) ... jesu li luđaci zapravo jedini ispravni ljudi a mi smo svi ludi u svom sljepilu da ispunimo normu , rodimo djecu , prođemo već ucrtanim putem samo zato jer je tako lakše? što manje znamo i pitamo lakše se provlačimo kroz život - manje nam je dosta za zadovoljstvo... najčešće materijalne stvari... život mu nije ispunjen dubokim mislima ali on je član društva , dok će izdvojenim ljudima ta zajednica nedostajati i što će više spoznavati sebe to više mana će otkriti.. mi ljudi skloni smo samodestruktivnosti i ne priznajemo si dobre strane... u ogledalu ćemo prvo primijetiti svoj nedostatak i pokušat ga prikrit , nego prednost koju treba istaknut... Ja se ne sramim biti različita! štoviše trudim se biti različita...ne želim se ozgubit u kolotečini i sivilu života , želim mućnuti svojom glavom o razlozima zbog kojih nešto činim. želim zauvijek sačuvati bar zrnce dječje mašte i vjerovati u sebe čak i kad me se svi odreknu , braniti svoj stav... i sačuvati svoje prijatelje , rijetke i posebne ljude koji se ne boje to pokazati...