I was waiting for so long
For a miracle to come
Everyone told me to be strong
Hold on and don't shed a tear
Novi dani, novo desetljeće, novi ljudi, novo odijelo...isti san...
...san o pobjedama, o osvajanju trećeg naslova prvaka...ili o više njih...
Napokon, ovih par dana što su iza nas ulaze u povijest kao dani kada je Fernando prvi puta odjenuo crvenu boju, toliko dugo iščekivanu.
Nisam sigurna je li prerano, ali pitala bih vas, zahtijeva li to već sada riječ hvala, hvala Ferrariju?
- Na čemu?
Pa na tome što je Fernandu podario poseban sjaj u očima, drukčiji osmijeh i neku posebnu energiju koja ga okružuje tijekom ovih nekoliko dana u Madonni di Campiglio.
I uvjeravam vas, taj sjaj u očima, to nije sjaj od bljeskalica fotoaparata, ne, to je sjaj nove nade, nove sreće i nove istinske vjere o uspjehu i savršenoj suradnji.
I zaista, kao Fernandov dugogodišnji fan mogu reći da on uživa u svakom trenutku provedenom s njima, i da vjeruje da on pripada tu.
Da, napokon mogu reći, sretna sam što je u Ferrariju, sretna sam što mogu vidjeti kako je on sretan i ispunjen i nadam se da će se to nastaviti i tijekom cijele sezone, tijekom sezona koje su pred nama. Vjerujem, zbilja vjerujem, osjećam da će to biti dobro, da će zadiviti cijeli svijet, da će Ferrari s Fernandom zasjati i nastaviti sjajiti na tronu.
Through the darkness and good times
I knew I'd make it through
And the world thought I had it all
But I was waiting for you
„To win one title may have meant you had the best car that year, to win two I feel is a great achievement. But to win another, all the big names in the sport and the drivers we remember won three or more world titles.“ [ F. Alonso ]
Renault, najdraži Renault. Ne mogu da ga ne spomenem.
Neki dan sam čula reklamu na televiziji, govorilo se o automobilima na struju, poduža reklama, nisam u tom trenutku gledala u televizor niti puno obraćala pažnju. U sljedećem trenutku čula sam „Renault“ i automatski usmjerila svoj pogled prema televizoru.
Heh, da, refleks. Pomalo ironično zar ne? Ne, sasvim je normalno. To samo dokazuje koliko je Renault prirasao mojemu srcu svih ovih godina. Nisam navijač, fan ekipe u F1, fan sam vozača i oduvijek bila, ali Renault je moj najdraži tim. Mislim da će uvijek to ostati.
I uvijek ću biti ponosna što je Renault bio prvi auto koji sam osobno vozila, nije da još imam pravo voziti ali psstt! Nekim stvarima se ne može odoljeti ;)
Ali sada znam, Renault je dio prošlosti i opraštam se od njega s najljepšim mogućim uspomenama.
Zbogom momci, još jednom, hvala na svim predivnim trenutcima i sjaju divne modro-plave boje, sjaju koji nikad neće izblijedjeti. Neka vam je sa srećom.
I see a light in the sky
Oh, it's almost blinding me
Uvijek se sjetim team radija iz Brazila 2006. kada je Fernando osvojio 2. naslov prvaka i rekao:
"Thank you for all these years, it has been a pleasure for me to work with you with this succes, I wish you the best for the future"...
"As long as the car is not red I wish you the best!"
Da, to su bile te godine stravične borbe protiv Crvenih (o čemu je bilo više u prethodnom postu), ali jedino što sada znam jest da Fernando zaslužuje najbolju ekipu za njega i ima ju, Renault je to nekoć bio, učinili su puno za Fernanda i Fernando za njih, sada je došlo vrijeme da se Fernando vrati pobjedama i borbi za naslov. Došlo je vrijeme s Ferrarijem.
I gle još jedne ironije.
Tko se to vratio? Da, on. Ne u Ferrari, ne, Ferrari se sad veže uz jedno drugo ime uz Fernanda, on je pak ponovo uz bok Rosa Brawna, u Mercedesu.
Jedva čekam, kako jedva čekam. Želim staru dozu zadovoljstva, ovaj put želim gledati njega glavom i bradom mistera Schumachera kako mu ta crvena boja puše za vratom, želim ga gledati kako gleda tu crvenu boju kako prolazi mimo njega, kako ga pretječe, kako mu odmiče, želim slavnu Ferrarijevu pobjedu nad njim, i nad svima ostalima na gridu. Želim paklene borbe i želim da se dokaže zašto Fernando kaže da je spreman više nego ikada.
Vjerujem, čvrsto vjerujem da se Ferrarijevo doba vraća, konkurencija je velika, ali vjerujem da to mogu, da će uspjeti.
Let the rain come down and wash away my tears
Let it fill my soul and drown my fears
Let it shatter the walls for a new, new sun
Što nam donosi 2010.? Nova je sezona, došle su nove ekipe, noviteti u pravilima, ima puno konkurenata. Što očekujem? Naravno, očekujem vidjeti Fernanda na vrhu s Ferrarijem. Bio bi san vidjeti kako osvajaju naslov prvaka, u što ne sumnjam da će se dogoditi jer vjerujem u Fernanda i vjerujem da s Ferrarijem može uspjeti, ako ne i sada, uskoro...jer niti jedna sezona nije laka, mora se poklopiti puno toga da to bude savršena sezona. Željela bih više od svega vidjeti da se Fernando vrati postoljima i borbama i osvajanju pobjeda, a naslov će doći, kad tad!
I mogu reći slobodno i iskreno - vjerujem u Ferrari, vjerujem u moć te crvene boje, vjerujem da se crni konjić opet može dignuti na svoje dvije zadnje noge utrku za utrkom kako mu to i priliči.
Sada bi me možda neki Ferraristi, oni kojima se možda ne sviđa vidjeti Fernanda u crvenoj momčadi, mogli krivo protumačiti. Možda bi netko rekao kako se jedan dugogodišnji fan koji nije bio fan Ferrarija mogao samo tako preobratiti. Ne. Tu se ne radi o nikakvom preobraćenju. Ja jednostavno slijedim Fernanda, uvijek. Ja sam fan vozača, u svakoj ekipi u kojoj on jest. I najveće zadovoljstvo za mene je vidjeti mog vozača na tronu. A zar je pogrešno vjerovati u ekipu s kojom bi on trebao graditi rezultate, koja bi njemu pomogla na tom putu da ostvari svoje ciljeve, na kraju obostrane ciljeve, pa makar je ta ekipa jednom bila najveći protivnik?
Naposlijetku tu su uvijek dvije strane - oni kojima srce kuca za Ferrari i oni kojima srce kuca za Fernanda, a htjeli mi to ili ne, na tom putu do vrha sastajemo se jedni s drugima, zar ne?
Where it was dark
now there's light
Where there was pain
now there's joy
Where there was weakness,
I found my strength
I neka ovo označi početak jedne uspješne crvene 2010. ^^
|