F1 & Fernando

Nakon ovako neočekivano dobrog tjedna, rezultata svih treninga, nakon izvanrednih kvalifikacija...zašto se uvijek tako nešto mora dogoditi??
Jučerašnje kvalifikacije su pobudile toliko emocija u meni, vratili su mi se svi oni lijepi trenutci, postolje, šampanjac, španjolska himna...da...u najboljem mogućem slučaju sam se nadala sviranju španjolske himne danas u Barceloni, možda zvuči predobro da bi bilo istinito, ali ja još uvijek stojim iza toga da je sve moguće...
Toliko sam isčekivala ovu utrku, i unatoč što sam danas bila spriječena gledati ju, bila sam nekako na stazi...Prolazio mi je kroz glavu start, pretjecanja, Alonso na postolju...ali nikako mi nije prošlo kroz glavu ovo što se danas dogodilo s Fernandovim bolidom, niti u jednom jedinom trenutku.
Pogledala sam snimku, možda je i bolje da sam gledala snimku jer mislim da fakat moji živci ovo danas nebi mogli izdržat
Dovoljno je da vidite onolike zastave, onolike navijače, onu brojku na ekranu od 132,000 vatrenih srca koje kucaju samo za jednog čovjeka. I kako onda da nakon svega toga što vidim, nakon što osjetim mali djelić cijele one euforije na tribinama, kako da zapravo shvatim da onaj dim ide iz Fernandovog bolida, nikako, ne vjerujem, tek nakon ne znam kojeg "replaya" počinjem biti realna.
Iako je morao napustiti stazu, nije samo tako napustio svoje vjerne sunarodnjake koji su ga došli bodriti, pozdravio se sa svima, i iz dana u dan sve mi više potvrđuje koliko je plemenita osoba koja vrlo cijeni sve nas fanove i navijače...
Današnje raspoloženje - razočaravajuće...nije to razočaranje u Fernanda, niti najmanje, napravio je ogroman posao i vratio nam svima još veću nadu i vjeru da on to može, razočaranje se tiče samog bolida, ekipe i Renaulta...znam da se uvijek takve stvari događaju, ali nakon ovako briljantnog tjedna smatram da je ovo jedan jaki udarac...

Ali kao i uvijek mi se ne predajemo, jel' tako?!?

Uvijek smo uz tebe Fernando...