Sidro života
| < | prosinac, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Koristi talente koji su ti dani, da ne bi ostao bez njih. Pomozi dalje kad se tebi pomogne. Ljubav nadvladava sve poteškoće i razbija svaku barijeru tvog života; samo ako joj to dopustiš. Budi to što jesi i znaj - netko će to znati cijeniti. Ovdje sam da širim dalje nadu koju osjećam u srcu, jer i tvoj život je DRAGOCJEN. :)
Koristi talente koji su ti dani, da ne bi ostao bez njih. Pomozi dalje kad se tebi pomogne. Ljubav nadvladava sve poteškoće i razbija svaku barijeru tvog života; samo ako joj to dopustiš. Budi to što jesi i znaj - netko će to znati cijeniti. Ovdje sam da širim dalje nadu koju osjećam u srcu, jer i tvoj život je DRAGOCJEN. :)
Linkovi
12.12.2016., ponedjeljak
Pomak od dva milimetra
 Bijelo jutro i magla. Hladnoća već koči prste. Nigdje snijega. A već je davno trebao prekriti sve dokle pogled s balkona seže. Vruća kava u rukama, knjige na stoliću uz fotelju u koju sam se izvalila. Tišina i mir. Misli u glavi lete prema Bogu: "Molim Te, vodi me danas, Ti znaš što treba biti sa mnom." Novi dan mi daje nadu da ću danas biti makar malčice bolja nego jučer. Istovremeno, kopkaju me misli da još nisam dovoljno otvorila svoje srce Onome čiji rođendan uskoro dolazi. "Nikad neću biti dovoljno dobra", mislim u sebi. Svake godine imam jaku želju biti sva u adventu, svaki dan pročitati dio iz Biblije, ići na zornice, biti u duhu Božića od prve zornice pa sve do Sveta Tri Kralja. Po mogućnosti, i dalje nastaviti biti duhovna i bolja osoba. I onda ponekad, čim oči otvorim znam reći nešto zbog čega kasnije požalim, jer me netko baš u tome trenutku razljutio ili učinio da se osjećam nervozno. I opet sam na početku. Iste misli da nikad ne uspijem savršeno u onome što naumim. Svejedno, nastavljam govoriti "hvala ti, Oče, oprosti mi, i molim te, vodi me, jer ja sama ne mogu ništa, a ono što učinim, ne ispadne dobro". Zrno osjećaja krivnje i dalje stoji u mom srcu, ali prihvaćam sebe kao slabu i potrebnu Božje milosti. Veselim se popodnevnoj misi u 4 sata na engleskom jeziku, jer ovdje u Švedskoj u jednom gradu, gdje se trenutno nalazim, samo je jedna misa na engleskom, svaki drugi tjedan. Prekrasna katolička crkva u kojoj sam, čim sam prvi puta ušla, osjetila neopisivi mir. Obuzeo me iznenađujući osjećaj dobrodošlice i točno sam mogla čuti Isusov radosni smijeh i riječi ohrabrenja te nešto poput "Napokon si došla ovdje". Od prvog trenutka u toj crkvi osjećam ogromnu povezanost i niti tračak činjenice da sam u ovoj zemlji stranac, iako sam došla kod mnogo članova obitelji. To je moja najveća luka što me štiti i daje snagu za sve što je preda mnom. I usuđujem se priznati koliko sad više cijenim Svetu misu, jer iako je i na švedskom neopisivo lijepa, trenutno ne razumijem baš propovijed svećenika, pa je ta jedna engleska kao jedna mala, ali neizrecivo vrijedna šibica koja osvjetljava ogromnu dvoranu. Trudim se ne zalutati u svjetlima lampica, Božićne kupovine i ostalih dodataka, koji sve više zauzimaju središnje mjesto u iščekivanju Božića. Pitam se: "Čime ja tebe, Isuse, mogu obradovati ovoga Božića?" Nisam ništa posebno napravila. Ima tu raznih dobrih sitnica, ali i puno sitnica koje bi voljela da sam prešutila, pretrpila, radije se nasmiješila, itd. Mislim si "Makar na misu idem, nisam se ni ispovijedala dugo, ali idem, jer znam da mi je to jedino istinsko svjetlo koje može rasvijetliti moje srce, pa možda se i dogodi danas neko čudo". Posumnjam u srcu da bih mogla čuti baš nešto što će me šokirati i učiniti da malo više razmišljam o tome. I onda ulazim u crkvu. Ponovno me Isus dočekuje raširenih ruku, s pogledom nježnosti, uperen s križa. Crkva prepuna svijeća i ispunjena Duhom Svetim. Uz sve svoje grijehe i slabosti, mane koje pokušavam promijeniti, osjećam opet sigurnost i da je dobro što sam došla ovakva kakva jesam. Osjećam da mi je srce puno Božjeg milosrđa i da je jače od osjećaja krivice koju nosim. S prigušenim svjetlima moli se krunica na engleskom jeziku. Tek nekoliko ljudi sjedi u crkvi. Različite nacionalnosti, a iste čežnje. Biti bolji, makar malo. S papirom koji sam uzela sa stolića pored ulaznih vrata, i ja krećem u molitvu svoje prve "engleske" krunice. Intima i povezanost pred Jednim Gospodinom i Njegovom Majkom. Dok misa nije počela, došlo je još nekoliko ljudi. Švedska misa inače je puna ljudi, dok je ova na engleskom posebna u svojoj intimi. Osjećala sam se smireno, ali radosno, tajanstveno, i kao da smo svi što smo stajali pred Bogom, uistinu poput jedne zajednice u kojoj se ne sramiš pjevati, jer svaki glas se čuje. Svećenik, Poljak, koji također vodi susrete za mlade i studente, vrlo drag i pristupačan, s pristojnom dozom humora, započeo je Svetu misu. Propovijed me dotakla zbog mnogo stvari koje je govorio. No jedna rečenica ipak mi je ostala za duže razmišljanje i pisanje ovog teksta. Propovijed je bila o Ivanu Krstitelju, koji je u tamnici čuo o djelima Isusovim, te nakon toga o Isusu koji je upitao mnoštvo u pustinji što su to izašli vidjeti. Upravo to. "Što sam izašla vidjeti? Zašto sam došla danas u crkvu? Što me to potaklo da tih sat vremena izdvojim i dođem u Božji dom?" Čežnja. Želja da makar malo u svom danu osjetim Božju ljubav, da ne mislim na sve druge stvari i probleme, da se dođem okrijepiti snagom Boga živoga. Nesavršena sam i često griješim, ali želim biti bolja i znam da samo s Bogom to mogu i ostvariti. I zato sam došla. Da kažem "Bože, hvala ti što sam živa. Što imaš plan za moj život. Predajem Ti se, oblikuj me. I molim Te, čuvaj one koje volim. Daj snage, nade i mira svima koji su izgubljeni i ne znaju kako se ustati i doći pred Tebe. Neka se odluče za tebe." Jer samo Ti daješ da se osjećam ispunjeno. I to je ono što Bog cijeni. On Ti neprestano dolazi zbog tvoja DVA MILIMETRA pomaka. Zbog tvoje jedne misli da želiš biti bolji, On te okrepljuje nadom. Čak i kad te sve negativne misli obuzmu, On te voli i zna da u svome srcu čezneš za istinskom ljubavlju. Zato te zove svakoga trenutka, iako često ušutkuješ taj glas. Ali On ne odustaje. I ovoga Božića, ponovno se rađa za tebe. Da, baš za tebe. Iako misliš da nisi dovoljno otvorio svoje srce, baš poput mene, ta dva milimetra koje smo napravili ti i ja, neka nam bude snaga za još dva. I malo po malo, osjetit ćeš uistinu promjenu u svome životu. Jer naš Bog, strpljiv je Bog. On zna da nam treba puno vremena da bi se i pokrenuli, ali također zna da je vrijedno da nas poziva svakoga trenutka i čeka cijeli život da mu kažemo "da, Oče, želim da mi pomogneš, iako još nisam ništa napravio, ali zato Te i želim, da bilo što napravim". I onda se počinju događati čuda, najprije u tvome srcu. Kad si posvijestiš da Isus zaista ponovno dolazi, jer ga ti tražiš u ispraznim tradicijama trošenja novaca i kićenja kuća. Možda misliš da ti ne treba, ali On zna da te, te druge stvari za koje misliš da ti trebaju, zapravo ne ispunjavaju onako kako bi htio. I zato On dolazi ponovno kao maleno dijete. Da vidiš koliko je bitna tvoja malenkost Svemogućem Bogu. Jer od tvoje malenkosti, On će izgraditi u tebi veliku radost. Ako budeš čekao da budeš savršen da bi stao pred Gospodina, nikada Mu nećeš doći. Zato, unatoč svojim malim pomacima, ili nikakvim, prihvati svoju želju za Bogom i neka ti to bude vjetar u leđa, jer upravo to On traži. Traži tvoje srce, koje želi napuniti svojim dobrima. Neka tvoj dar Njemu ovoga Božića bude tvoje "DA", a On će ti podariti puno više nego što si ikad mogao i zamisliti. Velike stvari počinju malim korakom. Ali počinju korakom. Samo jednim pomakom, makar bio dva milimetra dug. Radi Tebe, Bog ti dolazi i ovoga trenutka. Reci prijatelju da si presretan što ga imaš. Reci roditeljima hvala. Pozdravi susjeda kad izađeš iz kuće. Reci "dobar dan" kad uđeš u trgovinu. Nasmiješi se djetetu što ga roditelj gura u kolicima. Reci onome koga voliš da ga voliš. I to će biti već nekoliko metara pomaka. A samo je jedna želja dovoljna da unese promjenu u tvoj život. Ovoga Božića usredotoči misli da ljude, a ne na stvari. I osjetit ćeš radost. Božji osmijeh u svom srcu i riječi "napokon si došao ovdje". :) Oznake: Božić, nada, svjetlo, Zima, vjera, bog, poklon |