Sidro života

11.11.2016., petak

Istinsko životno ispunjenje - mogu li to ili slušam bajke?

Ljubav...
Najopjevanija, najpisanija, najljepša i najdramatičnija tema u povijesti čovječanstva. Nikad je nije premalo, a nje dosta je da omekša i najtvrđa srca. U svijetu punom tragedije, valja pogled usmjeriti na onu točku koja na crnom papiru razbija tamu i daje nadu.

Dok pišem prvo na papir riječ na riječ, nije mi namjera ostati samo na onoj romantičnoj, tzv. "filmskoj" ljubavi. Želim ući u dubinu. U one naočigled strašnije ponore neiscrpne ljubavi. U odluku da ljubim i kad se ne osjećam dostojna ljubavi. Da se dajem i kad se ne osjećam da letim u sedmom nebu. Da ne odustajem ni onda kad mi se čini da je knjiga mog života došla do posljednje stranice. Da budem hrabra i kad se bojim same sebe i svojih slabosti.

Ljubav je odluka. Žrtva. Velikodušno predanje bez očekivanja povrata. Ljubav nije plastična boca koju, kad smo osjetili slatkoću njezinog sadržaja, sada vraćamo da bi dobili 50 lipa u povrat. Mediji nas zatrpavaju slikama ugodne, sebične, površinske "ljubavi". No takva "ljubav" nikad nam neće dati da osjetimo da smo ispunili smisao svog života.

Ja želim dotaknuti srca svojim iskustvima duboke, prave ljubavi. I to ne samo muškarca i žene, već ČOVJEKA PREMA ŽIVOTU. Kako biti istinski sretan i zahvalan, iako se čini da nas olujno more baca na sve strane, sve dublje i dublje...Želim unijeti tračak nade u izgubljene duše, poput jedne zrake sunca što se svim silama probija kroz gusto, zamršeno granje sumorne šume.

Zvučim dramatično? Odlično. Jer vjerujem da će dramatične dojmove ostaviti i moji idući postovi.

Oznake: vjera, ljubav, smisao života, biblija, snaga, život, nada


- 12:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #