|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
Napokon sam sretna novim dizajnom. Htjela sam bijelu boju. Ne volim više crne dizajnove, imam osjećaj da ih imaju svi…čitala sam jednu knjigu, zove se „Dvanaestica“ Nick McDonell (preporučujem) , ima jedan dio koji opisuje…
„ Dva nesigurna klinca stoje na ulici i pokušavaju nabaviti malo trave, malo se zabaviti i ispuniti vrijeme, govoriti na određeni način, odijevati se na određeni način, hodati na određeni način, biti na određenom putu, jer je put s kojeg dolaze ne jasan i nije cool i nema smisla, jer nitko nema što raditi, svugdje po gradu nitko nema što raditi, pa svi rade iste stvari i govore istim riječima o pop-kulturi i crtićima njihova djetinjstva. „
Pa zapravo kad sada gledam daj ulomak, znam točno zašto mi se svidio… u zadnje vrijeme shvaćam koliko ljudi živi po nekim izmišljenim pravilima nekog egoističnog trendsetera, ili kako im se moda temelji na markama a zapravo nikada nisu razmišljali kako samo nošenjem neke beznačajne marke postaju vrlo jeftina tj. besplatna reklama.
Počela sam cijeniti one ljude za koje mislim da imaju ono nešto, ne volim kopije, i nešto NEREALNO, bla bla počet ću doslovce srat. -.-
„Sviđa ti se osjećaj moći koji imaš zato što si uvijek trijezan među svim sjebanim ljudima.“
Biiiiiiiiiiiip!
Pisat ću o nekomu vrijednom pisanja, i to ne samo pisanja… vrijednom svega što imam. San snova. Već ispričana priča. Kao da ponavljam text koji sam već napisala ali praktički aj dont ker.
Osjećaj koji imam, kada se nakon dva dana nađem s tobom, kada vidim kako hodaš prema meni jer sam opet uranila…gledam kako se približavaš…stojim, ne mičem, čekam da dođeš i zagrliš me tako snažno…sagneš se jer sam preniska…pitaš me, kako si mi…iako sam još uvijek u tvom zagrljaju… SADA SAM PRESAVRŠENO, NAPOKON ISPUNJENO…poljubiš me, jednom, dva put, tri put…u nedogled…zaredom…nedostajao si mi od trena kada sam te zadnji put poljubila oko 22:04:48 (opet sam kasnila) :) … napokon sam smirena, sigurna u tvom zagrljaju… I nadam se da nikada neće doći OPET taj tren kad ću ti morat reć, čujemo se…
I tako prolaze dani, u nedostajanju, porukama i svaki-drugi-dan sastancima…
(bojim se da postovi više nisu savršeni kao što su prije bili, jer ovo savršenstvo je neopisivo i smatram da neke stvari ne morate znati…ne mora nitko ~ NE SMIJE ~)
Prošli smo puno toga, nismo li? I gledala sam u izrezbareno tvoje ime na mom prošaranom stolu…shvaćaš…tvoje ime nije izrezbareno samo u stolu…imaš to prvo mjesto u srcu…prvo i najbolje…
Ljubav…dublji i ozbiljni oblik pristajanja uz drugu osobu…
…uvažavanje više unutarnje (duhovne) kvalitete osobe…
Ljubav uvijek želi dobro drugoj osobi… u tom slučaju prihvaćamo izreku : „LJUBI I ČINI ŠTO HOĆEŠ!"
.stvarno se ispričavam radi moje neaktivnosti na blog.hr-u.
prvi dio.
željela sam prestati razmišljati o tome da je prošlo ljeto, prestati razmišljati da više nije moguće da ga vidim svaki dan, zagrlim, poljubim, da znam da je moj. sada, čekam, svaki dan dišem za njega. za tren kada ću moći zagrliti ga što snažnije mogu. i znati, moj je. kao i što je bio.
prošlo ljeto je bilo. nezaboravljivo. prekrasno. sve zbog njega. možda zato ponestaju riječi za postove jer to savršenstvo je neopisivo. vjeruj. i sada mi nedostaješ.
najviše od svega volim. mrak. tebe. sklupčana uz tebe. ne razmišljam o ničem. samo ležim uz tebe. i ne želim da prestane. da ode taj osjećaj. da odem doma. čujem te na msn-u i ponovno poželim doći k tebi. i ostati vječno.
VOLIM TE!
(postupci govore više od riječi)
drugi dio.
početak škole. nezadovoljna. možda time što sam prvi sat tjelesnog morala trčati 6 min za ocjenu. možda time što mi je okruženje čudno. škola nije škola bez starih 4. razreda. opet bespotrebno 45-minutno pisanje bez prestanka. bolovi u ruci. bla bla
.oću nazad praznike.
