|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
Sad. Teško je ovo opisati. Teško je naći riječi kojim bi vam opisala stanje.
Svaka pjesma sjeti me na tebe.
Svaki pokret.
Cigarete.
Kava.
Kompjuter.
Mobitel.
Lizaljka.
Taj smijeh.
I znam da shvaćaš. Znam da shvaćaš da sam bila veliko dijete kada si me upoznao, znam da shvaćaš što si pokrenio, i znam da shvaćaš što si učinio od mene. Znam da znaš da sam samo tvoja, i da me imaš... Znam da znaš da je sve što ja želim je biti s tobom, osjetiti te, poljubiti...osjetiti Axe Africu na tvom ramenu, miris šampona u tvojoj kosi i šiškama koje ti stalno ulaze u oči. Sjediti kraj tebe dok praviš krugove od dima, i osjetiti miris Marlbora, ili plavog Ronhilla. Znam da znaš da volim biti kraj tebe, i samo zažmiriti i željeti da trenutak traje vječno. Znam da znaš da volim sjediti negdje s tobom i smijati se svemu, gledajući te u zeleno-smeđe oči i znati da sam ja u njima...da me gledaš sa toliko ljubavi s koliko ja tebe gledam...
Poruke.
Poljubci.
Zagrljaji.
Volim te. I ja tebe.
Nešto što želim osjetiti samo s tobom. Griješim ja, griješiš ti. Oprašta se. Prelazi.
Što nas ne ubije, ojača nas.
Zapetljani prsti u snažan stisak ruke.
Ili...
ruka na ramenu, poljubac u čelo...
Tako je svejedno, sam da znam da si tu kraj mene...
He is teaching me
What love truely means
I sam shvaćaš da burno reagiram. I sam znaš, da mi je potrebna jedna tvoja riječ da me smiri. Tvoje razmišljanje od kojeg sve postaje bolje.
Osmijeh na licu.
Razmišljala sam o budućnosti.
Tamo si.
Trebam te tamo.
Nemoj nikad otići.
Fully alive
More than most
Ready to smile and love life
Fully alive
Now she knows how to believe in futures
Držiš me?
Držim.
Sigurno?
Vjeruj mi...neću te pustiti...
Nekad znaš da ti netko ne priča prazne priče. Da ne otvara prazne stranice vaše knjige i govori zapravo riječi koje vrijede šutnje. Svaki dan sve bolje, svaka nova stranica naše knjige dokazuje savršenstvo i talent pisatelja. Sve što smo dosad prošli, svaki loš i dobar trenutak, vrijedan je biti zapisan, vrijedan je da ga se sjećam ja, da ga se sjećaš ti, da ga možemo čitati iznova...iako bi samo čitala krajeve, pomirdbe, riječi koje sam čula, one koje su se urezale u mene, sve što smo si rekli i sve što ćemo reći, vrijedno je.
Rođeni pesmisti pričat će o kraju, o tome kako će biti kada sve završi.
Znam da ne želim pričati o tome, postajem optimist, zapravo zbog tebe i jesam. Sve što smo pogriješili, prešli smo, sve što sam naučila, dobro sam zapamtila, sve što sam željela, imam i sve što znam, to je da si ti, nešto moje, nešto prekrasno, nešto savršeno, nešto što sam oduvijek htjela. Nešto što ne želim izgubiti.
Neispisana knjiga ne savršenog djetinjstva postaje ispisana knjiga prekrasnog happy endinga na koji se svima manje romantičnim ljudima diže želudac.
Misliš da je bitno?
VOLIM TE.
Taj osjećaj je prejebno opisat.
Tvoje oči bi gledala dok idem spavat, da ležiš pokraj mene vjerojatno ne bi žmirila.
Ne bi puštala stisak ruke koja bi čvrsto držala tvoju.
Bila bi okrenuta tebi i nikad ne bi razmišljala o tome da promijenim nešto.
Ležala bi tako u mraku, vjerojatno slušala kako dišeš i nadala se da je vrijeme stalo, da će zauvijek bit mrak, da ćeš zauvijek ležat kraj mene dok gledam u smjeru tvojih očiju koje mijenaju boju i držala tvoju ruku tako čvrsto dok bi se naslonila na tvoje rame i razmišljala...
you wrapped your hands tight around my heart
