život kao oluja ideja
25.12.2005., nedjelja
|
Kad Johnny kaže da je Azra Koliko je Branimir Johnny Štulić prisutan po medijima, čovjek bi pomislio da bez prestanka izbacuje najbolje pjesme svijeta. Međutim, Johnny već godinama nije ništa napravio i sada samo sjedi u svom nizozemskom domu, igra nogomet i povremeno nešto izjavi. I popularan je kao na vrhuncu slave  Johnny pred razularenim obožavateljima. Obožavatelji su još uvijek tu, ali njega već dugo nema O njemu je snimljen film, napisana knjiga, održavaju se koncerti Pozdrav Azri, a novinari kao ekskluzivu najavljuju par rečenica koje uspiju izvući iz njega. I to 25 godina nakon izlaska albuma prvijenca. Naravno, jedna od stvari je svakako nostalgija, što se pokazalo i na ovogodišnjem okupljanju Bijelog dugmeta. Napunili su stadione, svi su su vrištali i prisjećali se mladosti, a to što su koncerti bili jadni nikoga nije zanimalo. Kao što ni ponovno okupljanje Azre ne zanima Štulića. 'Retromanija može biti neka moda, ali nije nikakav razlog da se Azra ponovno okupi', rekao je nedavno Štulić. Ipak, nije sve u nostalgiji, jer bi se po tom principu pisale knjige i o masi drugih glazbenika s ovih prostora. Bit će da ima nešto u njegovim pjesmama. Štulić je bio prvi koji je u tadašnji rock donio ozbiljan sadržaj, a te je angažirane tekstove pratio jednostavna, žestoka, ali i melodična glazba. Ono što je Štulić objavio od 1979. do 1984. jedini je razlog njegove današnje popularnosti.  Prva i ujedno najbolja postava Azre Tada je Azra bila neprikosnoveni bend na ovim prostorima, a od albuma su im bolji bili samo koncerti, na kojima je Štulić dokazivao da misli ono što pjeva. Litre prolivenog znoja i njegov bunt osvajali su tada mase, a čini se da su i nove generacije privučene istim stvarima kao i one prije 25 godina. Namjerno govorimo o Štuliću, a ne o Azri, jer je Azra samo ime pod kojim je Štulić objavljivao. Daleko od toga da su basist Mišo Hrnjak i bubnjar Boris Leiner loši glazbenici – oni su bili izvrsni, ali je jedini važan uvijek bio Štulić, iako tehnički uvjerljivo najslabiji glazbenik. Retromanija može biti neka moda, ali nije nikakav razlog da se Azra ponovno okupi Njegovoj karizmi nije naštetilo ni sviranje s Juricom Pađenom, članom superstar benda Četiri asa. Nije mu naštetilo ni nekoliko loših albuma. Nije mu naštetio ni dugogodišnji rad na prijevodu Homerove 'Ilijade'. Nije mu naštetilo ni nekoliko provokativnih izjava. A nije mu naštetio ni Glavan. Prilikom promocije knjige Hrvoja Horvata 'Fantom slobode' o Glavanovim se izjavama pričalo skoro koliko i o samom Štuliću. 'Štulić je bio elementarna nepogoda na rock sceni od koje se nikad nismo oporavili', izjavio je tada Glavan i dodao kako nije fer bivšeg frontmena Azre nazivati hrvatskim autorom, jer se i on sam smatra Balkanacem. Posebni je Glavanov biser bio da Branimir Štulić nije najveći hrvatski rocker, jer je napisao 'Poljska u mom srcu', a ne 'Hrvatska u mom srcu', ali to je ipak Darko Glavan. 'Voljeli ili ne pojedine njegove ploče, razdoblja ili političke iskaze, svaka objektivno napisana povijest hrvatskog rocka mora mu priznati značajne i sudbonosne pomake u posvajanju potpune autorske slobode i uvođenju jezika ulice na najprestižnije domaće rock pozornice', napisao je isti čovjek ne tako davno.  Prva i ujedno najbolja tri albuma Azre Možda i zvuči arogantno kada Johnny kaže: 'Azra, to sam ja', ali to je istina. I kad je on odlučio da Azre neće biti, ona je nestala. Može je pozdravljati tko god hoće, ali više je neće biti, a od priče o tim danima i pozivanju Johnnyja na povratak nema ništa. 'Ako mene zanima nogomet, ne zanima me kada se tom nogometu posvete emisije s analizama utakmica prije i poslije', rekao je Johnny. Jedino što nam preostaje je poslušati prvih par albuma. U njima se nalazi sva tajna njegove neprekidne popularnosti |
