siddarhta - Blog.hr

Razbacani kristalići proljeća...
..Bosna naravno..

Nitko mi ništa ne može.Svake godine sam tu,rađam se i cvjetam kako bi odrastao i na jesen umro.
I ima smisla,vjeruj mi!.

Često se pitam koliko čavala boli treba da primi naše srce, da bi doživjelo onu spontanu,
ničim kupljenu sreću?

Nekad smo za istim stolom jeli, nekad smo iste nevolje imali, nekada smo sanjali iste snove..
Slučajni Prolazniče, našeg traga ni imena osim isklesanog kamena u obliku križa na ovoj zemlji nema...

Zarasle su staze moje...

..Ne nisam sjeo da bi gledao staru ogradu, nego da bi se divio planini u daljini. Ogradu ne vidim jer oči ne vide, gledam srcem koje čezne za daljinom..

..I ja sam vidio čar u nebesima i zato godinama dižem grane ka nebu i rađam plodove..

Vidjeti nebo kroz krošnju drveta je nešto sasvim drukčije

..Ja mogu biti samo trag života, nikako smrti..

09.04.2007. u 16:45 | 17 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30