.
Moj dom mi reče: "Ne ostavljaj me, ovdje je tvoja prošlost."
Moj put mi reče: "Pođi,slijedi me, ja sam tvoja budućnost."
Odgovorih im:"Ja nemam ni prošlosti ni budućnosti".
U domu svoje prošlosti ja težim budućnosti, a na putu prema budućnosti u kofer sam stavio svoju prošlost..
Jedino ljubav i smrt mogu sve izmijeniti..
Gusta magla se spustila nad grad. Rijetki prolaznici išli su niz ulicu, poneka baka s kantom sira i kupusa za pijacu i poneki zalutali pijanac teturajući se kao pijani svat krivudavom cestom.
Ustao sam nakon još jedne skoro neprospavane noći, žedan mirnog sna, toplih riječi, gladan naivnog dodira. Prvo pogled s balkona ka izlasku Sunca, sms, pa lagana vožnja biciklom. Nakon noćne vožnje jutarnja je malo drukčija, vedrija..Obojenija..
Nisam mislilac, znam, suštinu svijeta nikada nisam gledao logikom znanstvenika, logikom uzroka i posljedica, činjenica koje moraju da se dese , napose brojkama. Ne vjerujem u slučajnosti..Niti u slučajne praskove..
Ipak sam više privržen onoj drugoj sorti koja je poimanje o svijetu i životu dobila na početku života u obliku sirovog panja, i sada dvadeset i kusur godina ga tešem i tešem, oblikujući ga prema svojim emocijama, kao kipar kip, koji daje sve emocije da bi prikazao što bolje djelo svojih ruku i emocija..Bojim se nekada onih komadića koje odlomim pri jačem zamahu, nekada padne velik komad drveta koji je mogao možda imati na istesanom panju bitnu ulogu, neku lijepo oblikovanu geometijsku sliku, ali ne..
Jednim zamahom on otpada i nema više povratka..Zato se trudim biti pažljiv s tesanjem, jer svaki komadić je bitan. Svaki komad drveta je dio univerzalnog mozaika i baš onaj koji mi je jutros možda pao će mi poslije najviše trebati..
Često poredim svoj život s čašom vina. Znate ono, kada pijete vino koje obožavate, osjetite lagano da situacija izmiče kontroli i da se u bliskoj budućnosti nećete baš moći kontrolirati..Hvata vas blagi osjećaj pijanstva, neke blagodepresivne situacije u kojoj svijet nije ni crn ni ružičast, ali ipak malo pecka..
Ja tu svoju čašu pijem, ne brojim gutljaje i kad se isprazni ne mirim se sa sudbinom.Točim i dalje pijem.I uživam, blago opijen. Kad je napola prazna, bojim se da se potpuno ne isprazni i ne prihvaćam to nego je sipam..I pijem...Do pola..Pa opet..
Život..Kao čaša vina..Eh kad bi bilo tako...
"A sada se poigrajmo skrivača..
Sakriješ li se u moje srce, lako ću te naći..
No ako se sakriješ u vlastitu ljušturu, uzalud ću te tražiti.."
