Završavajući čitanje knjige Piknik Kraj Puta braće Strugatsky, Borisa i Arkadija, na južnoj padini poluotoka Osejava prije nekoliko dana, dogodila se čudnovata situacija u posebnom, jedinstvenom trenutku. Piknik Kraj Puta je, inače, roman koji je bio inspiracija ruskom redatelju Andreju Tarkovskom za snimanje legendarnog filma Stalker i čekao sam na njega godinama dok ga nisam konačno ulovio u jednoj srpskoj knjižari, poprilično skupo ga plateći. Radnja, kao što ilustracija kaže, da se vrlo dobro sažeti u dvije rečenice…
…i vodi čitatelja kroz život Stalkera, čovjeka koji iz Zone vanzemaljske posjete iznosi razne predmete – ostatke materijala i ko zna čega sve ne, u svom finalu dovodi do citata kojeg u tom trenutku idem fotografirati jer mi je to već duže vrijeme navika – fotografiranje dobrih citata i novinskih tekstova –
kad podignem glavu, a ono me, ma niti s metar udaljenosti sa odlomljene grane borovine, mirno promatra gušter. Pomislim u isti mah na upravo pročitani dio teksta koji me ponukao na dokumentiranje, posebno dio „Čovjek je mogao da smisli mnogo štošta. A u stvarnosti se nikada ne dešava ono što su ljudi smislili.“, te spajam Davida Ickea i Lizard kontrolu ljudskog roda, dok me jedan od njihovog soja promatra poput nečeg što prvi put vidi, jer, da okrenemo pilu naopako - takve stvari se u stvarnosti gušterima nikada ne događaju, a mogli su inače da smisle mnogo štošta. Pokazalo se, vjerojatno, da je tako i bilo – nikada prije nije sreo čovjeka u ovoj divljin, jer je uslijedilo primicanje smartphonea na dva, tri centimetra a da se nije niti pomakao. Imao sam osjećaj da bi dozvolio da ga dotaknem. Potpuno neustrašivo biće u krajnje neobičnoj situaciji!
OPIS BLOGA: Ovaj blog je s vremenom izgubio svoju osnovnu vokaciju i pretvorio se u nešto sasvim drugo i ne očekivano. Međutim, egida "Rockatansky naš svagdašnji" još uvijek stoji. Iako je lokalan, djeluje globalno. Bitno je, ustvari, da se dobro zabavljamo. :)
