np Pechelbel – Canon in D
Šetajući po gradu jučer s blogamimoga, priča mi ona kako se ekipa u egzilu napalila na njene provokacije s posta koji je stavila prekjučer u noći. Hehe, kako ne bi, znam ja to. Napravih ja to više puta, a sada su oni pravi, po njih najteži dani. Priroda počinje mirisat, kratki rukavi su u điru, ne bi kući za dana nitko pametan. Naravno, ako ne mora. E, tako je bilo jučer, a ja povodom tog lipog i nad prosječno toplog dana vadim jednu sliju iz nedavne, još ne objavljene arhive. Jedan mali Ma riva memento. Naime, i ova se smokva lipo smjestila na našu rivu. Lovi zrake sunce. Nije luda. Ustvari kao i svi mi. Pozdrav egzilu!
|
