Eto, konačno se je na blog javio i Ugrin iz Melbourna! Yeah, srdačan pozdrav Ugrinu, našem najudeljenijem članu ekipe, koji će, naime, i ovo nadolazeće ljeto posjetiti rodno Sarajevo, Makarsku, a i Zagreb.
Nego, bilo je i vrijeme da napišem nešto o Rockatanskom, s obzirom da se proteklih dana nije ništa bitno događalo. Sandra je došla iz Sarajeva kod Surog na nekoliko dana, tako da smo se za šankom jučer svi onako lijepo družili. Aha, bila je tu i Ivanka i Mare, a došao je i izvjesni Neno Galaksija sa otoka Brača, naravno sa starim prijateljima Vojkom i Pančom. Bili su zanimljivi, onako, kada su ušli i rasporedili se, svako na svoju poziciju u kafiću. Nisu puno međusobno razgovarali, uostalom, koliko sam ja uspio primjetiti nisu uopće međusobno razgovarali. Vojko je pričao sa Bučem koji je sjedio na poziciji broj 1 za šankom, te se je povremeno obračao Panču koji se je smjestio, a gdje drugo nego pod volat. Galaksija je lagano vrtio glavom i veći dio vremena gledao prema gore, šutke, duboko kontemplirajući. Međutim, Darko mi je jutros na kavi pripovjedao da se je Galaksija, taman negdje kada sam ja otišao, uhvatio mikrofona i otvorio 'špinu' koja je do tada bila čvrsto zatvorena. Time je, dakle, nadoknadio svu 'šutnju' u koju je bio utonuo nekoliko sati prije, s njemu dobro znanim filozovskim opservacijama. Inače, zanimljiva je i priča kako je Neno Galaksija dobio svoj slikoviti nadimak koji ga krasi već dugi niz godina. Naime, dok je u osamdesetima izlazio mjesečnik Galaksija, na otok Brač su dolazila samo dva primjerka ovog časopisa - jedan za mjesnu knjižnicu a drugi za Nenu, koji je ubrzo postao Galaksija.
np Pink Floyd - Atom Heart Mother
|
