Zabranjeno voće je, kažu, najslađe. No, zašto zakon zabranjuje branje divljih šparoga nikada neću shvatiti. Istina, nisam se nikada niti potrudio shvatiti jer smatram da je to krajne apsurdan čin zakonodavca, konkretno našeg u RH.
Tako sam ja zadnja dva dana lijepo 'lovio šparoge' na dvije različite lokacije – od svjetionika pa prema šumi na poluotoku Sv. Petar i u Kraljevom gaju, te 'ulovio' ovo što slika lijevo predočava. Sasvim pristojan snop za cca. 4 sata branja. Međutim, ako vam se čini da je jednostavno ubrati ovoliko šparoga, moram reći da i nije baš tako. Samo iskusni lovci znaju da je potrebna dobra vizualna koncentracija pri fokusiranju biljke da bi se uopće primijetio, u veći slučajeva, skriven izdanak. Također, mora se vrlo često biti spreman staviti ruku u grm pun bodlji, da bi se potražilo 'ono jestivo', tako da je bol neizbježan element branja. Dakle, ova aktivnost ima veze i s mazohizmom u jednom dijelu, ali, šalu na stranu, sve za dobru kajganu! Naime, tako spremljene ih najviše volim. I upravo sam ih jeo, stoga, ako me misli tražiti svemirska ili već neka ina policija koja inkriminira moj slučaj, mora me brzo pronaći, jer je dokaz uništen i nalazi se u mom probavnom sistemu. No, još uvijek sam im zanimljiv jer u mokraći mogu pronaći velike količine željeza, neupitnog dokaza o degustaciji šparoga.
Zaista, ja šparogama ne mogu odoljeti i volim ih bezgranično. Brati i jesti. I tako će i dalje biti, bez obzira na prohibiciju ili ne.
np Shadows Fall – The Power of I and I
|
