Konačno se nakon više od tri mjeseca kući iz Zagreba vratio Darko, a i Suri nakon tjedna posjete Sarajevu i okolici, tako da se 'cijela sretna familija nas kutija' našla sinoć na centralnom šanku. Svakojake priče su se pripovijedale – oni nama svoje doživljaje, a mi njima naše. Između svih spomenutih, zanimanje je pobudila storija o ponudi koju je Hamdija dobio proteklu srijedu, a ja sam je zaboravio blogirati prije, za igranje uloge Dalmoša Duje u nekoj zagrebačkoj sapunici koja bi se trebala uskoro početi snimati.
A, bilo je ovako. Sjedili smo za šankom u Krasinovu «Portu», kad je Andriji zapištala Nokia onim poznatim signalom - pi pi. One message received – kaže display, Hamdija je otvori, kad ono poruka od jedne prijateljice iz Zagreba, u kojoj piše – Bi li glumio ulogu Duje u sapunici koju trenutno pišem, a trebala bi imati 160 nastavaka? Naime, ta uloga je pisana doslovno po tebi kakav si u stvarnom životu, pa bi ti bio idealna osoba za realizaciju projekta. Nevjerica u Andrijinom pogledu je bila očita dok ju je ponovno na glas čitao nama, ne vjerujući što to piše. Komentirali smo, između ostalog, da se može svakako zvati ali ne Duje, jer je Duje dalmatinski stereotip i veže se za Splićane radi zaštitnika, a mi to nismo i tako dalje, već da se mora zvati Joke ili Dena. No, ona nije pristala na to, nego je odlučila da će biti Duje. A što je Hamdija o cijelokupnoj ponudi odlučio, to ne znam. Morate pitati njega.
|
