Kako je hladno danas. Strašno, ustvari, prestrašno. I jučer je bilo je tako. Na Biokovu, kažu, - 20 C. Rutina - ujutro agencija, pa bazen i onda u grad. Jučer, u ponedjeljak, je u redakciji bio 'ponedjeljak'. Svi su se stisnuli unutra i nije su puno ulazilo i izlazilo. Nikoga nije zaintrigirala zubata gospođa koja je prodavala velike kocke leda na početku kale. Nije bilo napeto kako inače zna biti, tako da je atmosfera bila ležerna. Izgleda da su sve vijesti klizile onim tokom kojim svaki novinar i želi da teku. Predpostavljam, jer za ovaj broj nisam napisao niti slova. Na donjem katu Maja, Nada, Dado, Ivana, Ružana, Boris, Veseljko, a na katu Žarko i Bombona. Anđelko, Ivanka i Ivo su čas gore, čas dole. Došla je i na red kontroverzna prva epizoda o istarskim fojbama, emitirana u Latinovoj Latinici. Više je nismo gledali nego jesmo, jer koga još zanima prošlost. Ja, inače, mom prijatelju povijesničaru Surom pokušavam objasnit da povijest postoji da se zaboravi, da netreba zaozbiljno pamtiti ništa dalje od jučer. Selektivno primati sve ono što ti netko pokušava reći na koji način je bilo. To je glavni problem povijesti. Interpretacija. Svaka individua će nešto opisati na svoj specifičan način. Ne postoji univerzalna istina po niti jednom pitanju. Treba jedino i isključivo živjeti 'Tu i sada', kako naš dragi Huxley kaže. Inače nam nema naprijed.
|
