| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Što te nema, šta ima novo, gde si? Šta ima gospođo, nema ništa, ili što bi rekao bivši predsednika Milutinović – nemam ništa pametno da vam kažem. Bio sam u biblioteci i rešio da postanem pametan. Zato sam uzeo na čitanje "Dnevnike i zapise" Serena Kjerkegora. Vejao je mokar, težak sneg, pa sam knjigu ubacio u kesu i stavio u džep od jakne. Kad sam to veče stigao kući, knjige nije bilo! Negde je ispala! Kakav blam, otići u bibiliteku i priznati da sam izgubio knjigu! Koju nisam ni pročitao! Sledećeg jutra sam se odvezao na posao, i došao do mesta gde sam veče ranije bio parkiran. Knjiga je bila u snegu, nedirnuta, ispala je dok sam se tu ranije muvao i otkopavao zavejani auto. Svejedno je nisam pročitao, mnogo je teška, ništa ja tu ne razumem. Počinje da sviće sve ranije. Probudim se, vidim da je još rano, zaspim i spavam još malo, ako nešto sanjam, sećam se. Pa sam sanjao da sam ministar prosvete. Ne ovaj Žarko Obradović ili neki drugi lik, nego eto tako ministar, i to baš prosvete. Zašto? Zato. Pa onda sanjam neke mostove, vozove, stanice, autobuse, autoputeve i presedanja. Stalno negde putujem. Sanjao sam da sam otputovao na masovnu svadbu u pastelnim bojama, difuzno osvetljenu, sfumato, gomila parova i matičar, a ja sam, ušetao odjednom u kadar. Ups, pardon, rekoh dok sam se iskradao. Jutros sam sanjao da sam predsednik SAD. Kandidovao se i izabraše me. Bilo mi mnogo nezgodno što ću biti predmet analiza i kritika: kako hodam, kako se rukujem, način na koji govorim... Inače, kada sedim sam u kafani ili kafiću, kada recimo čekam nekoga, imam osećaj da svi gledaju u mene, udrvenim se, hoću da poludim osim ako nemam neke novine ili knjigu da se sakrijem. I to bi bilo sve. A da, najeo sam se usoljene ribe pre neko veče. Od toga sam tako ožedneo da sam se probudio u sred noći i popio dve čaše vode. |
|
Iako sam ubeđen da znam sve o svemu, ipak, ponešto ne znam baš sasvim. Recimo, ekonomiju ne kapiram koliko bih hteo... Javite ako znate neki sajt tipa Economy laws for dummies, negde gde je sa par prostih rečenica i matematičkih jednačina objašnjeno šta je to referentna kamatna stopa i šta znači kada Bundesbanka istu snižava ili podiže, da li je jak jen dobar za Japance ili ne, zašo evro pada a dolar raste i da li je to dobro i za koga, šta je u stvari recesija, zašto i kako je nafta odjednom pojeftinila a juče beše rekordno skupa... Puno je pitanja na koja bih uz minimum truda verovatno i sam našao odgovor, eh ali da nisam tako lenj umesto da blogujem sad bih googlovao što očigledno ne činim. Poriv da sebi javno postavim ova pitanja je upravo pročitana minijatura (remek delce) Skota Adamsa: Ignorance Will Save Us Razmišljam o naslovu, kontam... neznanje uopšte nije loše... "Neznanje" je često "blaženo" Neznanje je moć Ja znam da ništa ne znam Zato idem peške bez magarca u noć Ovo poslednje je isključivo zbog rime. Nego beše jedna pesma Idola, nisam je čuo odavno, ide ovako: Neću ništa da znam, neću ništa da znam, neću ništa da znam - i tako se to ponavlja par desetina puta. Iskreno i koncizno. Za kraj link na simpatičan stripić nađen na nečijem blogu pre par dana, neka čuči ovde kao podsetnik za dalje istraživanje. |