Siboney

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

18.11.2008., utorak

Uticaj gama zraka


Početkom novembra sam gledao program Kinoteke, i video da će se u neko doba davati film koji mi je poznat samo iz igre pantomime: "Uticaj gama zraka na sablasne nevene" (link) (doduše, u programu piše čudesne, a ne sablasne, ali nema veze, to je to).

I još se sudeći po opisu filma ispostavilo da je film sasvim dobar i zanimljiv, te se opasno naoštrih da pođem putem Kinoteke jednog dana u novembru, jer it-is-a-must da se pogleda taj čuveni film za koji nisam verovao da zaista postoji.

Nisam zabeležio kog dana je projekcija. Ima vremena, pogledaću. I tako ovog časa kad sam se vratio iz grada bacih pogled, kad ono zbogom, au revoire, it's gone never to be again, projekcija je bila i prošla sada u subotu pre tri dana...

I tako to biva.

Kasnije u novembru će biti drugi film koji je kultni na neki drugi način (Pink Flamingos), a meni i mom društvu je kultan jer smo ga gledalli svojevremeno u Sava Centru (verovatno kad i pola Beograda), pa smo ga preporučili jednom dragom prijatelju da požuri dok se još prikazuje, ne rekavši o čemu se radi. O gde ste me to poslali, kako ste me zajebali - proklinjao nas je posle nekoliko dana. Navodno je poveo svoju specijalnu prijateljicu u bioskop, ne znajući fabulu radnje koja će uslediti, pa se pred njom silno izblamirao i kompromitovao predstavivši se kao perverznjak i čudak. Nikad nismo saznali da li se to zaista desilo baš tako kako nam je ispričao, ili je sve izmislio pa nas šale radi zamajavao.


- 23:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>