Siboney

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

11.04.2006., utorak

Wet sock hit


Kada ste bili dete, kada ste se vozili kolima, kada ste ne pružnom prelazu čekali da se podigne rampa... Da li ste brojali vagone voza kada konačno naiđe? Putnički su na primer imali petnaestak, a teretni skoro četrdeset.

Sećate li se - kada ste poslednji put brojali vagone?

Ovo mi pade na pamet pre neki dan, kada me je spopao voz koji je išao prugom koja je išla pored puta kojim sam ja išao.

---------------------

Maločas sam stigao kući. Bulevar kod Sajma je kanda potopljen, autobusi idu preko Teodora Drajzera na Hipodrom. Tamo - zaglavljot - svi nagrnuli na uzani pružni prelaz, a rampa spuštena. Voz konačno prolazi, a vozač dvadeset trojke se setio da otvori vrata. Izlazim, napolju sipi kišica. Nema veze. Još pod utiskom vikend razgibancije, ubacujem u četvrtu. Prrrravac biblioteka! Prestižem autobuse i kolege pešake.

Dok sam stigao na Banovo brdo, kišica se pretvorila u kišu. Konačno stiže jedan od autobusa što su bili pri početku kolone. Ulazim, dok se dalje klackam, voda iz kose mi se sliva zavrat.

Sutradan izjutra će gužva u prevozu verovatno biti još gora. Ladno bih mogao pešaka na posao. Prognoza kaže: osam stepeni i kiša? HA! More, peškirče u rančić (da osušim kosu kad stignem) i prrravac biblioteka! (izgovarati radmilovićevskim glasom, sa džeknikolsonovskim ludačkim sjajem u očima)

- 23:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>