Siboney

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

21.01.2006., subota

Lost and Gone


Phew!

Već sam spominjao kako je svaka kafanska pesma "prava". Malo ko nije ikad bio zaljubljen, (ne)odljubljen, ostavljen, rastavljen, (ne)sastavljen.... /dodati jedno "a" na kraj svake od ovih reči u slučaju potrebe/. Kad krene nova pesma u kafani, bar polovina prisutnih će dreknuti "Đe me nađe!", razbiti flašu o vlastito čelo, dići ruke iznad glave, eksirati neku žestinu /Nisam poblesavio, samo se igram slikama, a na umu su mi stripovi Dubravka Matakovića. I neki filmovi/.

Elem

Slično je i sa filmovima. Neka od dešavanja sa spiska iz prethodnog pasusa se mogu prepoznati u filmovima, pa se povuče paralelica sa vlastitim životom, a još ako je priča zanimljiva, ako je gluma dobra, igra neka zgodna glumica pa još ako ima seksa – eto odličnog filma!

Konačno

Na umu mi je Ethernal Sunshine of the Spotless Mind. Lep, drag, zanimljiv film.

Kad sam ga prvi put gledao, bio sam u vrlo specifičnom stanju. Osećao sam kako deo mog života nepovratno nestaje, kako preostaju samo sećanja koja će izbledeti, a sa njima ću nestati i ja. Budućnost nije bila bitna, sadašnjost je bila nikakva, prošlost je isparavala. Osećao sam se kao Joel dok pokušava da ne zaboravi.

Kasnije je sve išlo svojim tokom, da sam u nekom narednom trenutku gledao film, možda bih se saživeo sa Clementine. Otišao bih do Lacuna Inc. Empty your life. You will find yourself in your bed as nothing has happened. A new life will begin for you.

Čega ima u tom filmu? Osim priče o ljubavi, spajanju, razdvajanju, tu su još neke jako bitne opšte stvari. Prolaznost, konačnost, protok vremena, nepovrat – mislim da je to bolna tačka kod mnogih ljudi. Pa naravno još mogućnost povratka, ponovnog početka, one more chance, brand new start... Uzaludnost?

Pa se povlače paralele. Isto tako je bilo i kod mene/nas... Neke od tih paralela su malo nategnute, neke su opšte priče iz svačijeg života i svake veze. Svejedno, lako se desi da samo klimaš glavom otvorenih usta i misliš: da, da, baš tako...

Međutim

Međutim, nisam baš ovako filozofirao dok sam gledao film pre nedelju dana. Nego sam onako baš uživao. I uživeo se pomalo, naravno.

Uzgred

Film je ovaj put išao sa HRT-a, i primećujem da definitvno ima reči u hrvatskom koje ne razumem, bilo da ne shvatam kontekst ili mi je reč sasvim nerazumljiva. A nisu u pitanju novoskovane reči. Urnebesan je bio prevod reči crotch. Na HRT-u je prevedeno: rašlje. Wow! Zar se zaista tako kaže u živom jeziku? Baš bih ispao glup u društvu... Sećam se i pre godinu dana, u beogradskom bioskopu, srpski prevod crotch je takođe bio čudan (ali sam zaboravio koja je reč upotrebljena).

Posle filma

Odmah posle filma sam zaseo za računar, da pogledam šta ima po blogovima koje pratim. Pa sam se slučajno zadesio baš kada je brisan Organizmov blog. Sve do oktobra je bilo izbrisano, odem malo na druge blogove, vratim se, kad ono nema nema ni oktobarskih postova... Još pod utiskom filma, brisanja, kao u scenama kada oni beže, a za njima nestaju predmeti, ljudi... Shocking, disturbing, bez obzira na svu virtuelnost.

Trivia

Na wikipediji je objašnjen mehanizam memorisanja i zaboravljanja.

- 23:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>