Siboney

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

05.12.2005., ponedjeljak

U autobusu


Dvojica štrkljavih Crnogoraca u punom autobusu, valjda brucoši negde, spominju kolokvijum, pitanja. Jak crnogorski naglasak. - Ja naučio napamet, izvukao pitanje 40, i izvukao, ne, 42, ono insecta, šta je to, bube? Da, ne, insectivora, šta to beše, incesta, insecta, jao zajebo sam se, pogrešio sam pitanje!

Izađoše ovi, na njihovo mesto se uguraše druga dvojica, reklo bi se po razgovoru da negde predaju srpski jezik. Jednom koleginica dala neke isečke što je skupljala godinama, on složio u knjigu, dao naslov Istrgnuto od zaborava, spomenuo i nju i sebe, idila. Drugi bio urednik u nečemu, nisu ga ni spomenuli kad je bila promocija, rezigniran skroz. Skrete na politiku. – A kad sam za govornicom video Koraća, pa molim te, ne treba nam Kosovo, ma šta on... A Tadić, ehej, pratim ja njega, bio ministar telekomunikacija, svaka druga reč frekvencija, pa ministar odbrane, a u vojsci nije bio, ne ume cokulu da zašnira. I postao predsednik, ehej. Ima crnu fleku na sedoj kosi, jesi vido, da, to je čip, čip, time ga kontrolišu. Ma šta pričao, u svakoj drugoj rečenici Sloba, Sloba ono, Sloba ovo, dobro, sad je u Hagu, neka se Hag bavi njime, znamo svi kako i zašto...

Onda sam izašao da hvatam sledeći autobus.

- 23:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>