Siboney

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

19.08.2005., petak

Apatrid

U početku sam mislio da danas ništa ne napišem.

Razmišljao sam o pesmi Sarajevo ljubavi moja, zašto me toliko pogađa, premda u Sarajevu nisam bio.

Znam.

To je zbog stare Jugoslavije.

Teško sam podneo njen nestanak. Iako njom nisam putovao koliko sam želeo. Zapravo jako malo sam je upoznao. Neke njene, već bivše delove, prvi put sam posetio tek posle ratova. Ali uvek sam ih osećao kao svoje. Ne kao vlasništvo, već kao nešto čemu pripadam.

Ako sam se ikada osećao kao deo nekog plemena, grupe – to je bilo tada. Ja jesam bio Jugosloven. Jedina domovina koju sam ikada imao, bila je Jugoslavija.

Teško sam podneo njen nestanak. Još teže način na koji se to zbilo.

Zato ta pesma za mene nije pesma o gradu u kom nisam živeo, ona je pesma o domovini koju sam izgubio.

Praštajte, braćo po rodu, ali ja nisam deo ovog plemena ovde. Previše je nevine krvi proliveno u naše ime. Ja ne mogu i ne želim biti deo toga.

Ne znači da ne volim mesto gde sada živim, i ljude oko mene. Vezuju me jezik, ljudi, mesta, uspomene. Navijam za naše boje, itekako želim da ova zemlja gde sam sada bude bolja... Ali tako bih se, verovatno, osećao i bilo gde drugde na svetu, gde god da se skrasim i proživim dovoljno dugo vremena. Zvuči bogohulno, pogotovo onima koji misle da su vera i pripadnost plemenu zapisani u genima; ali ja osećam tako.

Primetio sam da se o ovim temama ne piše na blogovima. Znam, teške su i osetljive. Ne zamerem ništa onima koji to drugačije doživljavaju. Eto.


Sarajevo ljubavi moja

Zajedno smo rasli grade ja i ti
isto plavo nebo poklonilo nam stih
ispod Trebevića sanjali smo sne
ko će brže rasti ko će ljepši biti

Ti si bio velik, a rodio se ja
s Igmana uz osmijeh slao si mi san
dječak koji raste zavolio te tad
ostao je ovde vezan za svoj grad

Bilo gdje da krenem o tebi sanjam putevi me svi tebi vode
čekam s nekom čežnjom na svijetla tvoja Sarajevo ljubavi moja
Pjesme svoje imaš i ja ih pjevam želim da ti kažem sta sanjam
radosti su moje i sreća tvoja Sarajevo ljubavi moja...

Kada prođu zime i dođe lijepi maj
djevojke su ljepše ljubavi im daj
šetalište tamno uzdasima zri
neke oči plave neke riječi nježne

Sad je dječak čovjek i zima pokri brijeg
park i kosa bijeli, al otići će snijeg
proljeće i mladost ispuniće tad
Sarajevo moj jedini moj grad.

Bilo gdje da krenem o tebi sanjam putevi me svi tebi vode
čekam s nekom čežnjom na svijetla tvoja Sarajevo ljubavi moja
Pjesme svoje imaš i ja ih pjevam želim da ti kažem sta sanjam
radosti su moje i sreća tvoja Sarajevo ljubavi moja...

Sarajevo ljubavi moja...




- 23:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>