Siboney

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

16.08.2005., utorak

Home alone

Evo vratija san se. Napolju kiša. Sam u stanu. Potpuna tišina. Blaga depresija, kao i obično kada se vratim sa puta. Posle celonoćnog drndanja po autobusima, pospan vilenim po blogovima, malo dremnem ili se ožderavam špagetima i sosom kog sam zaledio pred put. U sredu na posao.

Čekam da se ugreje bojler. Odeća na meni još miriše na dim.

Proveo sam divnih dvanaest dana na planini.

Sa društvom dosta mlađim od mene. Upoznao fantastične ljude.

Upoznao i neke naročito posebne.

Iživeo punom parom detinji deo sebe. Opet sam bio tinejdžer.

Priroda – predivna. Melem. Daleko zelenije i pitomije nego što sam očekivao. Kamenjar i šume.

Pitali Bosanca: Sediš i razmišljaš? Ne, samo sedim.
E pa otprilike tako.

Logorska vatra svako veče.

Ponovo propušio. Razvijao otpornost na lozu i rakiju.

Sanjao X nekoliko puta.

Poneo"On the road" da je ponovo pročitam; nisam stigao dalje od pedesete strane. A svojevremeno sam je progutao u jednom dahu.

U istu reku ne možeš dvaput ući.

Opičen suncem. Produvan vetrom. Okupan kišom.

Depiliran i nadimljen logorskom vatrom.

Nismo uspeli da se popnemo na Kurozeb. Krenuli smo, ali smo završili na sasvim desetom vrhu, bezimenom, presigurni u sebe da bi nam palo na pamet da pogledamo kartu i GPS.

Šumske jagode.

Perseidi.

Jaga i pivo poslednje večeri.

Prestajem da dobijam komentare da izgledam mlađi no što jesam. Uzdah.
No svejedno sam mlađi od Breda Pita.

- 23:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>