| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?A što da ne!
btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.
Linkovi
Blog.hr
Free Hit Counter
lignjoslav@gmail.com
Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels
Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle
I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what
I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who
I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me
Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what
Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)
-------------
...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...
Anton Pavlovič Čehov - Šala
Celodnevni izlet koji sam planirao za ovaj vikend se odlaže za neki drugi put. Popodne sam imao neka posla u gradu, i reših da se posle toga ipak uputim negde – neka to bude Bojčinska šuma. Znao sam da je negde iza Surčina, a za detaljniju navigaciju sam se uzdao u usputne orijentire i svoju mušku intuiciju. Smislio sam da do Surčina stignem preko onog novog mosta kod Ostružnice i odgovarajućeg parčeta obilaznice oko Beograda. Kontam to mi je baš direktna linija, a valja i testirati konačno popravljeni auto (valjda neće biti skorih kvarova da čuknem u drvo). I pređem taj most, i vozi, vozi, i vozi, promiču sremska sela oko mene, ali nigde nema odvajanja, i vozi, i vozi, i tako ti ja izađem na autoput nizvodno od aerodroma (A-e-r-o-drrrom). Nema veze, skrenem za aerodrom, pa nazad pravcem iz kog sam došao, jer iza aerodroma ima put ka Surčinu. Posle Surčina, opet vozi, vozi, nigde Bojčinske šume, raspitujem se usput, samo vozi dalje, Jakovo, Boljevci, i tek onda na ulazu u Progare ukaza se šuma. Čak ima i autoubuska stanica (linija 605) na kojoj piše Bojčinska šuma.