Danas sam se probudila odlične volje.
29.01.2012.,

Snijeg je lepršao u zraku (ne spuštao se do nedavno), bilo prohladno. Hladnoća godi. Zbog ove zdrave hrane koju prakticiram u zadnje vrijeme mi se bar oči otvaraju ujutro normalno. Promrzla sam psa po Trešnjevci, dečko mojih godina mi je nešto dobacio na raskrižju kraj kazališta, popila sam pivo kod Pepe, preselili su se.

Pojela sam sve usne do mraka.

Ne znam zašto, nemir. Počelo je opet s noćnim morama.
Sanjala sam da sam u nekoj šumi, zasnježenoj, hladnoj, da držim baku na rukama (bila je užasno sitna), da krvari i nikako ne mogu pronaći gdje. A ne mogu ni tražiti jer mi se gadi što je tako sitna, i imala je rep.
Sanjala sam da sam na Savskoj, s jedne strane prilazi gomila prosvjednika, s druge policajci sa štitovima, idu jedne na druge a ja u sredini i nemam kud uzmaknuti. Prosvjednici su pjevali nešto uglas, ovi drugi zviždali. Stavila sam ruke na uši, pogledala na dlanove i bili su krvavi.
Sanjala sam da mi trebaju suditi. Nekako sam uspjela pobjeći u šumu, zaraslim putem došla do nekog starca koji je izveo od nekuda odurnog crnog konja koji je izgledao kao ona crkotina koja ostane od mačke kad je auto pogazi pa se posuši na suncu, nije mogao ispraviti noge i plazio je na koljenima, stršala su mu rebra i imao je prestrašenu njušku. Starac je rekao da trebam čuvati tog konja i da će postati dobar, ali ja nisam mogla ni primiti uzde.

i tak, sve super.

Sluša se: dire straits - latest trick
Želi se: neću bit prosta
Osjeća se: kao da me netko lupao s vrećom punom dreka.
23:24 - K ( 0 ) - * Drž/Nedaj