*???!!!
25.04.2009.,
*Pušim u sobi! Zovite policiju i specijalce! Pripremite luđačke košulje! Jebiga, zima mi je s otvorenim prozorom pa smijem valjda i zapalit… ionako tu spavam samo ja (plač). Cigareta i uvin H, da ti se život zgadi. Hebem ti mladence:)
Na faks ne mogu ići jer smo ga blokirali. Taman odlučim čvrsto polaziti mrsku mi ustanovu kad ona objavi opće ratno stanje i smijemo jedino sjediti na podu i pjevušiti. Što svemir poručuje? Daša, nemoj ići na faks?
Što se ja pitam na to?
Tko sam ja da se protivim odredbama svemira. Tko jači tlači. Ili tko je veći… Da citiram Woodya Allena, mog personalnog gurua, «Znanstvenici su dokazali da svemir ipak nije beskonačan. To je utješno ako ne možeš pronaći čarape.» Općenito preporučam njegove citate ako ste potišteni.

*Skužila sam da sam prestala pisati o svome osobnom, privatnom životu. I to taman kad je postao zanimljiv i misteriozan. Misterioznost kao pojava mi se dopada pa ću je ostaviti, ali zanimljivosti su tu.
Svaka caca može objaviti roman. To što nisam objavila roman dakle znači da nisam caca? Ne, nemam ideje. Zato imam Kiki bombone, ko oće limun? Ne volim limun… U svakome slučaju, Kiki pomaže kad pokušavaš postati Hrvatska (?) prozaistica koja odskače od općeg prosjeka ženskog spisateljstva «štikla mi je zaglavila na trotoaru pa sam mu dala, pička kurac Dinamo, ja sam žena i ja smijem psovati».
Što ne znači da ne psujem puno. Psujem puno previše. I pušim previše, i dajem povremeno, hihi, mediokritet mi ne gine, ali barem mogu napisati nešto što je izvan toga...
*Dakle, Daša počinje pisati svoj prvi roman. Da li netko poznaje nekog rabina? Kad su točno bili progoni austrijskih Židova na istok Europe? Nacija je u iščekivanju.

*Dotad dim izlazi iz prozora moje kuće, možda navale vatrogasci, možda netko poželi spasiti ovo dete od opće letargije koja njome vlada u ovakve dane kad se razvedravanje tek najavljuje, kad dragi dolazi tek sutra u laganoj majici (momke u ljetnim majicama volim) i kad sanjam incestuozna sranja za koja sumnjam da znače nešto dobro. Ok, incestozna su bila jučer ali danas sam zavodila srnu i ne mislim da je to išta bolje…

*Između ostalog donosim autbusnu pjesmu, dugo nisam imala nadahnuća napisati nešto tamo (teško uz Jethro Tullovce vozača i preglasno pričanje na telefon, ali sam imala plodovit razgovor s Bobom, mojim muzem (ne muž, muz)).

Hej ženo, ti lutko na kamenu,
Čija kap raspoloženja
Sad upravlja tvojim zapešćem
U znojnoj areni?
Što vuče tvoj palac
Oštrog nokta i blage sukrvice
Na svoju stranu,
Mars ili mjesečina?

Porculansko ti lice,
A kad te još jedan gladijator polegne
Zatvaraš oči u zanosu mita.

Tvoja samoća je u mnoštvu,
Ti trebaš puno usta da čuješ svoje ime.
Kiša svježi prašnjavo igralište
Mutnog kontrasta
Tvoje (ne)samokontrole i bluda.

Neka tvoja bijela put
Ne zaboravi da je izlivena od zemlje,
Lutko.



Sluša se: za čudo božje – Janet Jackson – Control… Totalno ne prikladno ali manje bitno
Želi se: šleper poljubaca i tanker zagrljaja! Polako guliti oljuštenu kožu s Bobinog nosa.
Osjeća se: odlučnost
00:35 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj