********
28.05.2008.,
*Peteljke, peripetije, zapleti…

*Svojevrstan nastavak Jabuka, makar nije bilo namjenjeno…

*Jednom…

Crni Vanja, premeće izgriženu lulu u ustima; lijevo dva kutnjaka, desno šest.
Dvije obrve postale jedna, mršti se Vanja. Nije dobro sve to oko njega, i neće se dobro skončati.
Dvije bore zatalasale čelo, ljuti se Vanja. Grabežljive nosnice love nedaće.

A kod jezera, mjesečina i mala stopala gazila su bijeli šljunak.
Okrugla koljena nadizala bijelo tanko platno, lijevo pa desno, lijevo pa desno… brzi, sitni koraci, frcaju sitni kamenčići.
Mala garava djevojka vuče dva vranca ka obali. Uzde se napinju, konji ih tiho grizu, ržu, pušu. Drže korak s tankim nožicama.
A djevojče brza, vuče, i siplje suze po grudima. Okreće glavu ponekad, a konji u takt s hodom klimaju grivama, vele «Da, sestro, da ženo, tu smo, pratimo». Paze da na bose pete ne nagaze.
Tužne vrbe na obali rijeke. Vjetar njihovim granama njiše, pokazuje njima smjer kud da ide malo garavo u bijeloj spavačici «Vidi, tamo idi, tamo idi, konje do vode povedi».
I napokon vrući tabani se u vodi nakvase. Struja preuzme prašinu i trnje, ponese ih, zaljulja, i utopi, kao da ih nije ni bilo.
Nakvasi se vodom bijeli lan, crnom noćnom vodom, žedno ju upije, pretoči je po sebi, ohladi njome kosu i ramena.
Trzne se lice djevojčino. Procvjetali joj makovi otopljene krvi na leđima, ispere noćna voda vrućinu s rana i osvježi sjećanje. Stisnu zube garavica, nabubri joj žila na čelu, samo uzani otvori od očiju ostadu, kroz njih tinja crni ugljen.
Stanu konji pred vodom. Crni konji, ne htjede se stopiti s crninom rijeke. Skreću glave, kese zube, ušima bride.
Počne moliti suzama djevojka. «Konji moji…». Zagrli crnu grivu, drugom rukom miluje drugu. Mjesec se ogleda na njenom tjemenu i na konjskim leđima.
Ne maknu se konji.
Zabljesnu ljutnja. Lupi nožicom po površini vode, zamahnu uzdama kao bičem. « Konji moji!»
Spuste vranci poglede, zakorače u vodu. Propusti ih garavka mimo sebe, sebi zdesna i slijeva, i navlaži prohladna voda trbuhe.
Stoje.
Stoji djevojka mokrih kosa i crvene haljine do koljena u vodi.
Stoje dva vranca pognutih glava, a struja nosi virove iza njih, zakreče vodu.

Mršti se djevojka.
Mršti se i Crni Vanja. Vidi kako oblaci prekrili mjesečinu, ali mjesec ne. Loš znak.

Podigne garavnka dlanove visoko, pljesne triput.
«AjaaaaaaAAAAAA A A A A A!!!!»

Zavrište konji, otvore gubice, pjena kroz njih i urlici. Zatalasaju im se bokovi, krenu valovi po cijelom tijelu. Tamna se dlaka presijava.
Izbeče vranci bjeloočnice, strah u ravnim zjenicama. Otvorena usta. Zahropću.
Zabaci lijevi vranac glavu, zabaci i drugi, pogledaju zadnji put u noćno nebo.

*Hladne zvijezde su sijale. Zvijezde nije briga za nas, one nas niti ne vide, mi za njih nemamo sjaj.

Bijela golubica izleti iz konjske gubice. Druga, deseta, jato!!
Isprazni se njihov ovitak, bijelo jato zakruži nad rijekom, zaklepetaju krila, dvije stotine njih, jako zamašu, bijelo paperje zaplovi valićima.

Zasmija se djevojka, obriše suze i nos rukavom, zaigra po obali sa pticama.
«Sestrice… Nosite me!!!»

Podignu je jato. Skupi se pod njenim nogama, i ponese. Ponese je prema njenom domu koji to više nije. A ona se i dalje smije, gladi ptice po leđima, hvali, tepa.
Leti jato s djevojkom prema kući, a mrtve ptice jedna po jedna otpadale, iscrpljene. Mukle lasice ih skupljale, vukle u jazbine, mrvila se vlažna zemlja po njima.

Vidi crni Vanja na nebu oblak ptica i kose. Uhvati se za glavu, lula mu ispadne, potrči koliko ga stare noge nose, sve za glavu se držeći, kao da će mu ispasti od silnog straha i bezmoći.

Mladi sin Vanjin, hladnih očiju i čela, protegnuo u krevetu. Ustao, izađe napolje i udahne. Sav zrak je upio u sebe, ohlade mu se pluća i rebra. Napne mišiće ruku, sva snaga u njemu.
Klepet krila mu kroz polusan se prekasno probio do uha.
Okrene se, a golubice mu pojedoše razgoračene oči. Još samo je osmjeh vještičji vidio. Rastrgale mu ptice bijele utrobu, meke dijelove mu razderale.
Padne tijelo muklo na pod, lupe zglavci prstiju tiho po kamenu.

Djevojče garavo mirno stoji sad. Na leđima rane od biča zarasle, i skine se talog mokrih poljubaca s vrata i grudi.
Okrenu se golubice prema njoj i razmrve je, rastave je na prašinu, a same se rasprsnu perjem, prekriju kamen, travu i koru drveća.

*Crni Vanja drži glavu slijepog mrtvog sina.


Sluša se: sva ciganica i balkanska glazba koju posjedujem…
Želi se: iči spavati snom blaženice
Osjeća se: zadovoljstvo

03:06 - K ( 8 ) - * Drž/Nedaj