*Marina

31.01.2008.,

*Obiteljska crtica – učim za šugavi ispit u svojoj sobi. Čujem kak me zovu iz kuhinje, protežem se do tam… Za stolom, Majka Kraljica i Sensei, do ušiju u štaubšećeru, na stolu tanjur s dvije krafne.
- «Daša, hoćeš krafnu? Mi nemremo više…»
Moja obitelj je vic…

Marina (mojoj maloj prijateljici) (3, tema -5)

Mala Marina se raduje ljetu;
Skače udalj i uvis.
Mala Marina mi nagoni sjetu,
Jer njen grad i moj je,
Norilsk.

Tresu se uvojci mojoj Mariški,
Plavi i bijeli, ko led.
Ona pati od energije viška;
Baš kao taj njezin
Djed.

Marina upreže u tananu nit
Plastičnu vrećicu od Konzuma.
U nju je ulovila zmajevu bit.
I mene je lišila
Uma.

Zbog male Marine trčkaram
I igram se lovice ja
Po zelenoj sunčanoj izmaglici
Mojih mliječnozubih
Sjećanja.



Sluša se: Fragile - Sting
Želi se: da mi Miki moja brzo stane na noge i da onaj pizdonja koji ju je pojede proljev
Osjeća se: umor umor umor glavobolja umor

00:07 - K ( 4 ) - * Drž/Nedaj

*Čitala sam da ako padne nož da treba očekivati gosta, a ako vilica - gošću. Što ako padne rašpica? :D

*Kao što vidite, mois, enfant terrible, Taganka je navratila. Još gora. I što se osobnosti, i što se kvalitete pisanja tiče. Vrijeme je opravdati ime. Samo će zvjezdice ostati. Rastrgat ću ovo ko beba zvečku.
*Naučila sam se smijati vlastitim škrabotinama. Prije sam ih se užasavala. Kao što vidite, uvela sam i samoocjenjivanje.
*(možda smo ja i Kamović na istoj igraćoj ploči. Samo što on pokušava poljubiti Poezijine tanke prste, a ja svojima pokušavam izgrebati njeno lice. Eh…)

*Bosna (+4)

Uz vrbu, uz rogoz, vlati mladog rogoza,
Jedna lanena bjelina u tankom se potoku utapa.

U vrbiku lunja i kmeči janjad buljavih očiju;
Čičak i trnje grabi, trga, dere pahuljasto runo.

Blijedi obraz se kvasi. Zaboravlja žuljevite ruke.
Zaboravlja bod sijena u sumrak i brk u zoru.

Prerano se mladost za Smrt udala.
Više ne broji dane do povratka lastavica.


Sluša se:
Želi se: ništa. Možda neki čips, neka grickalica
Osjeća se: još malo i idem vidjeti za kaj se ja ono udajem, pa sam vesela


Takvi kao mi imaju samo jedan štit.
Zgrijat će nas i nahraniti proljeće.

Proljeće je uvijek predaleko. Jedva čekam da golo Sunce opet vodi ljubav sa vrhovima zgrada. Kad neće bit mjesta za hladne vjetrove.
Stajat ćemo opet s otvorenim ustima (u njih će ulijetati pelud, pjevice i možda poljupci) pred prvi put pokošenim livadama, a drveće će nam se smješkati kao jeftine plavuše s izloga. Vratit će se zvukovi, bar malo buke.

*BIK

Talasa se rosa na bokovima bika
Sunce skida sa sijena Mjesec i mraz.

Bik ne dijeli s nikime svoje;
Njega vukovi gordi obilaze
S pogledima uprtima u šape.

On ponosno kroči, kruna ne spada mu s glave.
Bik ne ustupa put, on ograde ne zna.
On telad u štalama sije ko žito,
ostavlja u travama pečate svoje,
Bik zna svojih rogova cijenu.

Pastiri obilaze granitnu neman,
Crnina mu i danju najbolje stoji.
Plameni žig i široke sapi.

Al stara krava kad prođe,
Telac se opet proteže k sisi.





Sluša se: Balašević - stih na asfaltu
Želi se: moj Miro tu
Osjeća se: da nije moj Miro tu, a trebao bi biti, gdje je taj sroljo??