Takvi kao mi imaju samo jedan štit.
Zgrijat će nas i nahraniti proljeće.
Proljeće je uvijek predaleko. Jedva čekam da golo Sunce opet vodi ljubav sa vrhovima zgrada. Kad neće bit mjesta za hladne vjetrove.
Stajat ćemo opet s otvorenim ustima (u njih će ulijetati pelud, pjevice i možda poljupci) pred prvi put pokošenim livadama, a drveće će nam se smješkati kao jeftine plavuše s izloga. Vratit će se zvukovi, bar malo buke.
*BIK
Talasa se rosa na bokovima bika
Sunce skida sa sijena Mjesec i mraz.
Bik ne dijeli s nikime svoje;
Njega vukovi gordi obilaze
S pogledima uprtima u šape.
On ponosno kroči, kruna ne spada mu s glave.
Bik ne ustupa put, on ograde ne zna.
On telad u štalama sije ko žito,
ostavlja u travama pečate svoje,
Bik zna svojih rogova cijenu.
Pastiri obilaze granitnu neman,
Crnina mu i danju najbolje stoji.
Plameni žig i široke sapi.
Al stara krava kad prođe,
Telac se opet proteže k sisi.


Sluša se: Balašević - stih na asfaltu
Želi se: moj Miro tu
Osjeća se: da nije moj Miro tu, a trebao bi biti, gdje je taj sroljo??
Post je objavljen 24.01.2008. u 00:46 sati.