*Novi počeci...
Ne smijemo zaglibiti u forme... *Putnici - „Smiri se, Osvalde.“ Majmunčić na pohabanom ramenu koji se bio razulario na ramenu pohabanog kaputa, se malo stresao od iznenadne opomene, pa hirovito čupnuo vlasnika za uho. Ipak, smirio se i počeo glumiti nezainteresiranost, prtljajuci po gumbovima crvenog prslučića. Ruka s tankim prstima je letimice prosla po crnoj glavici pa izvatila srebrnu, skupocjenu, ali potamnjelu tabakeru iz đepa i izvadila cigaretu. Dim je crtao zamršene trodimenzionalne oblike oko glave Putnika i Kartografa. -„Što misliš, hoćemo li skoro stići?“ -„Ne znam. Opis puta Grayhousea ne daje mnogo nada, dva tjedna sigurno. Opet, njega sam osobno imao čast upoznati i u tih pet minuta koliko je trajalo naše poznanstvo, stigao sam steći dojam da je čovjek besraman zaljubljenik u botaniku. To nikako nije moglo dobro utjecati na njegovu procjenu duljine puta, stalno zastajkivanje i ubiranje biljaka za herbarij. Rekao mi je da je taj herbarij njegovo životno dijelo. Zamisli, trenutno največi stručnjak za Istočnu Europu više voli svoju zbirku suhog cvijeća priznati svojim zivotnim dijelom nego tri najopsežnija rada o Balkanu današnjice!“ -„Ne možeš umanjivati važnost razonode za čovjeka, Konstantine, moj prijatelju s iglama!“ Bohr je obožavao podbadati Voroncova u bolno mjesto, njegovu ljubav prema izradi goblena. Vidjeti kako se na blijedim obrazima njegovog prijatelja javlja lagani žar bio je vrhunac zabave za Austrijca oštrog jezika. Voroncov, iako navikao na stalno podbadanje s Bohrove strane, nije mogao suzdržati smušeno kašljucanje. Bio je svjestan da su mu gobleni sumnjive umjetnicke vrijednosti, ali ipak nije volio da mu netko zadire u strast prema igli i koncima. -„Vlak polazi za dva sata, hoćemo li poslati konobara po još jednu čašicu?“ Kosta izvukao sat iz đepića -„Navij sat, Auguste, nemamo ni dvadeset minuta. Hajdemo. Ostavit ćemo stvari, pa u vagon-restoran. Vrijeme je za doručak.“ August Bohr se digao sa naslonjača, vidljivo ozlojeđen što mu je Kosta vratio za šalu s goblenima. Ruka se teško spustila na globus koji je stajao na posebnom stalku i zavrtjela ga. Dvoje muškaraca je izašlo iz sobe s kaputima u rukama, namještajući šešire. Veliki žućkasti globus se zaustavio Istočnom Europom gledajući u zenit.  Sluša se: Par pitanja – Hladno pivo Želi se: čašu nekog stvarno dobrog crvenog vina. Osjeća se: dobar dan vuče dobro raspoloženje |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
