*mhm, aha, oh-yeah, da da
13.04.2007.,
Probila sam rupu u krovu „Puta“, da se malo zraka ovog sunca probije do potamnjelog parketa. Odmah se pocela dizati para vlage moje maglovite krčmice, pomiješana s dimom cigareta koji se tu skupljao od prosle godine i izvlačiti svoje debelo tijelo iz te rupe ka suncu. Dobro da je šef vatrogasaca vjenčani kum brata moje imaginarne strine, pa nas nisu pozatvarali sve. Malo ulizivanja i dvije karte za moto susret u Samoboru. Sad ce bit, za tjedan dana. Bit ce kobasica, piva i kaver bendova Ejsi/disija i Dip prpla. Debeli, bradati mačori će se šepiriti po tratini, a klinke sliniti nad njihovim trbušinama i onim što imaju među nogama. Bez brige, ne mislim na određen organ, nego na Harlije, Kavasakije i slične međunožne dokaze libida pojačanog laganim vibriranjem spremnika goriva.
*Life to ride, ride to life

Kad smo već kod vožnjica, prevoznih sredstava i općenito prenošenja tjelesa od točke A do točke B, moj mali organizam će uskoro preletjeti u, vama sad ne tako stranu, zemlju.
*Da da, napokon se ide kući i to sedmog srpnja!
Kad kažem da će preletjeti organizam, mislim na to da mi je um već zatočen u zemlji zelenih čudesa i plavih snova.
Moj, ne tako skriveni, poletni, veseli i krepki ja skače probijajući strop čeličnim čelom.
Ali ovaj skulirani, osvješteni i opušteni ja sjedi mirno, osjećajući okus sad ne tako daleke daljine na jeziku i slineći poskrivećki po jastuku sanjarija.
A ove godine se priprema poslastica za putoljupce!
Kao prvo, zbog jeftinije karte, letjet cemo preko Praga (Zvjezdana, nadam se da zeleniš!).
A kad cemo biti u zemlji balalajki, babuška i harmonika, moja Majka, hraniteljica, roditeljica i donatorica genskih podataka i kućnog odgoja i ja čekamo da se Sensei vrati od kud je došao, pa idemo na Krim, poluotočić na kojem provodila svako svoje ljeto do negdje petnaeste godine.
Moja Ukrajinska polovica bitka se raznježi svaki put kad se sjetim stepa i pleščanih obala po kojim će mi noga kročiti. Pa se trudim sjetiti se toga malo češće.

*Kozice, stižem, pripremite svoje meke i podatne guze!

*Ispada da cu pokriti cijelu istočnu europu i zapadnu Aziju. Nije loše, nimalo!

Vraćam se prvog dana devetog mjeseca. Sad sve znate.
Koja će bit šutnjica u krčmi, čovječe... Ako će se naći neki vrijedan pauk, dok se vratim ovo će biti jedna paučinasta prašuma! Nema veze, znam ljude kojima će i takav „Put“ goditi. U stvari, dat ću malome osmonogome prostor na čuvanje i razmnožavanje, nek se raduje. Bar neće biti komaraca kad se vratim!

*Tako pričam kao da sam već otišla.
*Tako pričam kao da nisam uopće otišla.

I sve je to divno krasno, samo što postoji jedan problem.
Moje ljubljeno zelenooko klupko dlake će ostati samo ovdje. Moram smisliti neko lijepo utočište za Kurvu, inače će me dočekati samo lijep leš. Mora biti netko savršen, da je hrani i mazi, da joj nije dosadno, a da ipak bude gori od mene, da se poželi vratiti. Bar će mi se netko veseliti kad se vratim!
Tko želi čuvati mačku divne osobnosti, bez roditelja, palca, jajnika, dijela maternice i bijelih pigmenata na dva mjeseca? Doduše, jede puno, ali puno i sere, tako da je ravnoteža postignuta!
*Napomena: nuždu spravlja vani, pristojna mačka. Njena nimfomanija se ne bi smjela brojiti kao dio njene osobnosti.

*Poslastica za vas (danas sam razdragana do zadnje granice) - pjesma jednog neshvaćenog lokalnog umjetnika do kojeg sam dosla nekim opskurnim načinima, uglavnom, evo jedan njegov ahiku. Ja mislim da je zrnce genijalnosti.

Na livadi tratinčica
A pored nje
Minobacač


Sluša se: Wildthing, Bad to the bone, Girls just wanna have fun
Želi se: da ovo moje vremensko brojalo ide malo brze
Osjeća se: da je ipak malo više od samo dvije discipline :D

20:43 - K ( 9 ) - * Drž/Nedaj