*All rise!
10.04.2007.,
Gospodo porotnici, da ste samo malo pricekali s uhicenjem, ne biste morali sjediti ovdje na neudobnim klupama i zamarati se s ovim neugodnm snošenjem svoje građanske dužnosti. Da ste samo malo pricekali...
Branim se sama jer mi krivnja ne moze ne biti dokazana. Ja sam sigurna u vasu osudu kao sto ste vi sigurni u nju. Optuzba se sigurno dobro potrudila, ali đabe im trud kad sama sve priznam.
Moj vam se prijestup sigurno cini groznim i jedva nalazite snage da me pogledate u oci. Shvacam vas. Vi mozete sagledati samo dokaze iz proslosti i vidjeti me sda ovakvu kakva jesam. A traljava je to izvedba. Jos nisam zavrsila rad na sebi.
U optuzbi jasno stoji:
Ima dvostruke kriterije
Ima premalo snage da pomogne drugima, a kamoli sebi
Premalo odlucnosti
Nedovrsena

Jao, kako sam kriva. Pogledam si ruke i linije se odmah poslazu u oblik vjesala. To je taj Usud, Sudba koje ja smatram jedinima koji su mi nadredjeni. Moira.

Ali to je bilo samo skupljanje prije konacnog skoka. Samo mi je malo falilo. Ne ljutim se na vas, uhitiste me prema zakonu kontrole uma. Vi ste njegovi robovi, kao sto sam ja robinja svojeg razvoja.
Priprema mi je bilo upijanje svijeta, pod svaku cijenu, svega sto se nudilo, halapljivo kao dijete lubenicu. Biste li mi povjerovali da ne bih uzela sve, nego pomalo od svega?
A nakon toga, bila bih u stanju pomoci. Presla bih preko svojih granica, prenjevsi tamo ne samo svoju sjetu. Mogla bih upiti u sebe svaciju nesrecu, i izbaciti je u obliku nusprodukta – mira.
Ili bih sama bila mir. Smirenost, ja samo trazim smirenost.
Mozda u necijem krilu, obmotati se tkaninom plahte i ne vidjeti svijeta od nje i koze. Ja bih bila izvor, a krilo moj zatvoren sustav. Energija ne bi nestajala u prazno. Perpetuum mobile.
Mozda u svojoj glavi. Upiti, pa probavljati polako kao krava na pasnjaku, ne sjecanja, nego dozivljaje uskrsivati u glavi.
Ali nije mir za mene, kazu mi to vasi neodobravajuci pogledi. Ja cu biti ptica selica koja leti solo jos neko vrijeme. Samo raznositi svoje zamisljene slike mira drugima, otrgnute komadice tih slika, predosjecaj njegova postojanja.
Prestat cu s ovim. Vidim da mi nema pomoci. Nadam se da cu dijeliti celiju s nekim zanimljivim.

Presuda je donesena.
Kazna određena.

Deset krvavih godina.

Sluša se: Kipo ima dušu djeteta i kretnje dame... - Azra
Želi se: mogucnost pomilovanja
Osjeća se: malo sam šetala, i navukla na sebe vecernju vlagu. Prekrila je lakom tamnom notom pomirbu s Miki.

23:14 - K ( 6 ) - * Drž/Nedaj