*Hodi
05.04.2007.,
Umjesto u svoj uobičajeni zagusljivi kutak krčme, sjela sam se do zmazanog prozora, pozutjelog od cigareta. I vidjela da svijet propada. I vuce on mene za sobom.

- „Frankie, daj jedno tamno!“

Umjesto toga, doleti Majka i donese casu svijeze iscjedjenih naranca. Znam da ce se naci neki snob izmedju vas, mojih najdrazih kronera, koji ce reci da je to bas super napitak, ali meni se, kad vidim one polusazvakane lupinke koje plutaju u vodici, digne zeludac i ne mogu to pit. Podsjeca me na ispljuvak parmjesecnog djeteta.

Dakle, imaginarna krigla. S mojim imaginarnim prijateljima i imaginarnim deckom. Njega imam jer se muskarci vise lijepe za zauzete.
Ne, danas nije dan za papke, brisem pivo, zamisljam Jacka. Eto, kad je inaginarno, moze biti i zestoko.

Koje sugavo vrijeme vani. Brisem prozorcic rukavom s rupom na laktu. Samo jos malo razmazala prljavštinu. Neki lagani bluz u pozadini.
Jel sunce u strajku? Kao neodlucna mladenka, nije sigurno da li da ostane do kraja ceremonije ili da posalje sve u tri pikse marmelade i da se pretvori u bijelog patuljka. Zgiba. Ispari.

Ispario mi mozak i sad vitla pod strehom ovog unutarnjeg smetlista ljudskih ostataka. Nakupilo ih se kao listica u herbariju. Na ramenu.
Ramena mi gore.

Stari demoni su se vratili, a ja im prodajem dusu za novcic, lijep opis inventara, par cigareta iz mog đepa, pogleda preko khurca, dva obraza-meduze. Nisam jeftina nego hebeno obzirna. Neka svima bude ugodno. Cekam da mi se odbije u glavu ne samo bezobrazluk nego i lijepo ponasanje.

Jel to moj drug za sankom? A ne, nisu moji drugovi tako tamni od tuge i nikotina.

Moj drug spava svijez, pored kreveta mu plava svjetiljka, a na zidu natpis „Ako ti drugi ne zavide, nisi nista ni postigao“. Ili nesto u tom stilu. Nietzhe.

Pustam da me unutrasnjost grije. Neki cidan kamin, uvijek radio na solarnu energiju. Mozda sam biljka? Nesto malo nek mi se baci s visina za fotosintezu. Mozda zraka, ili neki lazan osmjeh. Ma znat cu da je takav, ali nesto mi kaze da bi mi se svidio i takav.

Jesam li stara onda ili mlada? Kolik ja godina zaparavo imam??? Prestaro dijete. Mozda malo cudno. Cije? Ovog sanka i pohabanog parketa.

Eli, Eli...

Hej, nedajte se smesti mojim paranoicnim izjavama. Posluzite se, na dnu je jos ostalo. Znate, ovo mi se ponekad desi, malo zapnem, malo se spotaknem (ili me netko popikne). A onda pozovem one svoje Feniksa i Mačku, jednog besmrtnog i jednu s 9 zivota, pa me povuku za usi, kao ono malo cupavo iz carobnjakovog sesira.

A dotad me cijedite. Jedan za glavu, drugi za noge, protiv kazaljke na satu, neka kaplje u lavabo.
*Da je z cisteg vina morje... lehko bi ga spil...

I poslusajte pjesmicu. Naravno da nije moja. Ja nemam nista svoje. Samo mozda 20 prstiju i maleno srdasce.

*U krčmi „Zadnji put“

U glavi magla, a u srcu olovo.
Cesto, opet vodiš me ovamo.
Možda je to karma ili samoobmana.
Ali opet sam u krčmi „Zadnji put“.

Zaboravljam, brineš se tamo negdje.
Čekaš me, a možda baš i ne.
Vratit ću se, ne plači, samo ću malo posjediti
Još jedanput u krčmi „Zadnji put“.

I sjedim ovdje sama, na stolu portvejn,
Razmješat ću talog čavlom.
S pijanim pjevačem nešto ćemo otpjevat.
Vi i portvejn niste mi više dovoljni.

Konobarica-baka, barmen, modrica.
Vidim, nešto nije u redu, susjede.
Umrjet ćemo kad popijemo do kraja
Taj tvoj poseban koktelić „Zadnji put“.

Ljubavi, dođi, sjedni sa mnom,
Ljepšeg momka nikad vid'la nisam.
Ali nestaješ, ti nisi sa mnom,
Valjda sam te sanjala u prošlosti.

Svu noć sjedim, kljucam nosom o stol,
Ali evo, dolazi kasna, rjetka zora,
Gušim se, teško lovim zrak grlom,
U moj „Zadnji put“ nema drugog puta.

*moj (loš) prijevod s ruskog. Cudno kako se nekad tudje pjesme poklapaju s osobnom pricom slusaoca. To onda nzovemo svojom pjesmom. Imam jednu. Znaci, popisu mojih osobnih pokretnina mozeo dodati i „Protopi mne ban'ku hozjajuška“. Dobro je.

Sluša se: Hladna igra
Želi se: da sutra bude bolje.
Osjeća se: da će sutra biti bolje.
*0:02
00:06 - K ( 3 ) - * Drž/Nedaj