*Male stvari...
20.03.2007.,
*I tako, opet me s ocima punih osusenih metaforickih suza mozete dobiti u maxi izdanju optimalnom za vas kucni stroj za reprodukciju stvari i pojava.
Ma pakao, malo se vise ocekivalo od mene, zar samo dva dana provedena u nekoj kvazi zalosti sto se tandem On i Ja raspao? Al budimo realni, nitko od mene nista ne ocekuje, za sto nisam sigurna da li je dobro ili ne.

*Opet se situcija popravlja, opet stvari idu prema gore. Samo sto sam ja sad mudra, ne kuckam vise prstom u ocekivanju prestana plimnog vala.
Ok, istina, best frendica me ignorira, pol rusista me mrzi makar nikad nije progovorilo sa mnom (ili bas zbog toga?), i imam zanokticu koja boli do Makarske i natrag...
Ali unatoc i usto tome, imam neki mir.
A sretna sam, ajde, cemu tajiti svoje grijehove. Ne apsolutno sretna nego umjereno zadovoljna, cemu se mnogi mogu samo nadati.
Kad se probudim, mucno mi je zbog toga sto sam neispavana, a ne zato sto mi mrak pada na oci od zivota kojeg moram zivjeti jos najmanje taj jedan dan.

A svaki dan neka pouka. Danas naprimjer:

*Epizoda 1:

9 ujutro
Strasan ciktaj od kojeg su popucali prozori i moja gornja šestica.
Letim prema kuhinji, izvoru zvuka i nalazim Majku Kraljicu kako stoji u nimalo kraljevskoj piđami na klupi, lamace rukama i s najstrasnijim izrazom mogucim vristi jako visoki C.
„Prerano je“ pomislih, ali pitah „Što je bilo?“
Vrisak od kojih su mi zatitrala staklovina u ocnim jabucicama i prst koji pokazuje ispod stola.
Saginjem se i gledam pod taj stol.
Moja malena maca (sve se brinem da nece nikad narasti) se igra s minijaturnim misem!
Malena moja, vec je dovoljno stasala da dokaze da je prava Mačka iz Pakla!
Preplavljena ponosom i majcinskim instinktom da je izljubim, prebacujem misa na papir i bacam ga u straznje dvoriste. Steta sto se misevima ne moze odrezati glava i staviti na zid, kako to rade sobovima i sl. ... prvi ulov je ipak prvi ulov! Jos jucer je sisala mljekeco iz tanjurica. Šmrc!

Pouka priče: Vrijeme leti. Cuvaj trenutke. Uskoro nece biti klupko nego štakorčina.

*Epizoda 2:

Vracam se doma, da si strpam nesto u kljun.
Na stanici stoji djevojka koju sam i ranije zamjetila. Stvarno lijepa djevojka, ali to je manje bitno, bile su mi zanimljive njene oci. Plave, malo nakosene. Cijela je djelovala nekako divlje, nekako posebno. Osoba kakvu bih htjela za prijatljicu.
Do nje dolazi njen prijatelj, pricaju nesto. Ne obracam paznju bas na njih, samo sam zamjetila da su tamo.
Autobus dolazi, a njih dvoje sjedaju iza mene.
I pocelo je. Djevojka koja se cinila njezno, drecala je kao pajcek na kolinju. Busila mi je usi (iovako ozbiljno ozljeđene nakon jutrasnje epizode s misem). Ali nije cak ni bitko KAKO nego ŠTO je pricala... Navodim jedan od vrhunaca kojih je bilo stvarno dosta. Pita ona tog tipa:
- „E, a koja je valuta u Grčkoj?“
On (mrtav hladan):
- „Euro.“
Pauza.
- „Pa kaj je Grčka u Europskoj uniji?“

Mislim da je dosta...
Pouka priče: Izgled vara. Prijatelji se biraju prema srcima, ne licima.

Zaključak: Nista se nije novog saznalo, ali zato „Repetitio est magistra vitae“.
Pouka obje priče: Poslovice nisu tu za bez veze.

Sluša se: Disco Inferno – The Tramps
Želi se: Pivo
Osjeća se: mali komadic mira

23:23 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj