*katalizator
20.02.2007.,
Svašta svašta svašta u mojoj maloj (g)lavici-pametnici. Kako tako puno stvari stane u tako mali gepek? A kako stane zeko u mađioničarev šešir? I zašto se šlag tako stvrdne?
Čarolija.
Image Hosted by ImageShack.us
U mojoj paleti čudnih osjećaja (u koju cak ne ubrajam one shizofrenicne, tipa osjecaj da me netko stalno gleda) pridruzio se jos jedan. Neko faljenje. Ali ne ono kad ti netko fali, ili nesto, nego faljenje neceg nekonkretnog, nedefiniranog nečeg. Kao kad gledas pazl kojem fali onaj zadnji komadic, za koji ne znas kako tocno izgleda, sto je na njemu naslikano, ali je ocito da bi na njegovom mjestu odsutstva trebalo nesto biti.
Mozda bas ona mala ljubicasta vila izmisljena za zabavu puka? Svidjela mi se, htjela sam je vidjeti, ali mi se nije ukazivala. Zar joj je bilo bas tako tesko? Ili je samo neko dijete zaboravilo pljesnuti rucicama? Bulaznim, moja vila ne postoji, a cak i da postoji, ne bi sigurno zalazila u mjesta gdje ja idem. Previse dima i alkohola. Moja se fina vila ne druzi sa apsintskom raspustenicom, ona se pojavljuje od meda i oko njega se i zadrzava.
A mozda, uzimajuci u obzir moje pokusaje da zadam muke Frojdu, mozda se pojavi bas danas kad cu spavati. U nekom blesavom kontekstu.
Drangulije. Đinđule. Ja sam mala (smjesno je kako pri svojoj visini od 180 cm definiram i gledam na sebe kao na malenu) skupljacica, beracicica. Suljam se selom usred noci, upadam ljudima u kuce i provaljujem im u bakine skrinje, grabeci nakit i paucinu punim sakama, onda se zavlacim u kuhinje i tamo tamanim med, ljepljivi mi prsti pomazu u zanatu.
Tako vec imam vilu i iskrice, lazne bisere, par tirkiznih perlica, jednu amajliju s topazom, i sprešane cvjetove bagrema i lokvanja. Ma tko bogatiji od mene?
Image Hosted by ImageShack.us

Sluša se: Ništa, jako mi se spava, idem, idem, idem
Želi se: pa mora se priznati da sam malo gladna..
Osjeca se: neka vrsta blesavosti

02:08 - K ( 5 ) - * Drž/Nedaj