07.02.2007.,
Gledam „Sve 5!“.
I postala sam nervozna.
Znam da bi emisija trebala utjecati na ljudsku psihu na nacin da se zapitamo kako se odnosimo prema zenama, prema ljudima kao robi, da nam se povisi ljudska vrijednost u ljestvici vrjednosti. Jer se na ljude gleda kao na muhe, pauke, ima ih puno pa nema veze ako se jedan ili dva prikolje posebnom knjigom za to.
Ali mene je ubila u pojam druga stvar. Jer mi je covjek vrijedan i bez emisija.
Nije stvar nego pitanje.

*Ako jedna lijepa, inteligentna, osjecajna, kompletna zena ne moze imati postovanje i ljubav kakvu zasluzuje, koji kurac ocekujem ja i ostatak 62% zenske svjetske populacije?“
Ozbiljno ne znam.

Ok, ja se bas i ne mogu pozaliti, ali ja sam tako jadna manjina da me se cak ni diskriminirati ne isplati.
Toliko jadnih ljudi posvuda. Ne samo onih stvarno ostecenih, siromasnih, gladnih, pretucenih, silovanih, zatocenih, prodanih nego i obicnih, malih, jadnih ljudi. Normalnih ljudi koja vidim na autobusnim stanicama, voze se u busu kao ribe u konzervama, kupuju antidepresive u privatnim apotekama da i susjedi ne vide s receptima nepostojecih ljecnika. idu ulicom i tesko ih je spaziti na sivoj pozadini prasnjavih zidova.
A razloga nema. Ona je tako ljepa, tako zivotna, ima onu zrelu privlacnost, a otac njezina djeteta joj se nije javio nakon mozda jedine zajednicke noci i djete joj je krsteno u prisutnosti njezina momka ciji otac ju je brutalno pretukao.
A ipak, tako se veselila plusicu na testu za trudnocu!
Nakon petstotog sranja u zivotu, svaka ribica u konzervi zasluzuje jedan plusic. Da je poloze na francuski kruscic, a ne na dijetalni tost. Jer je dijetalni tost bio na udici na koju se ulovila.
Onaj pogled muskarca u kaficu koji je bacio na nju i na tog novog momka, Krešu, me je sledio. Nije se cak ni trudio prikriti svoj nedostatak dobrog odgoja. Piljio je u njih kao na nesto iz pakla izaslo. A sam je najvjerojatnije pretukao svoju zenu zbog lose skuhane kave.
Ja nekako mislim da su ljudi u nacelu dobri, samo ih shebe odgoj. Kako je bila situacija doma i u blizem drustvu, takav ce i covjek biti, s stanovitim osobnim varijacijama. Recimo samo hvala sudbini da sam vec bila dovoljno odrasla da ignoriram odgoj Senseija, jer bih u suprotnome najvjerojatnije pisala traktat o tome kako najbolje ubiti židova/pedera/dalmatinca. Idijot.

Ljudi. Dajte samo malo srece... Ma na kapaljku. Na razljevanje, kako prodaju one parfeme po 10 mililitara, pa kako su jeftini (stvarno jeftini, ne kostaju skoro nista!) ljudi ih trose kao papirnate maramice.

Slusa se: Feelig the same way – NJ
Zeli se: manje price vise djela.
Osjeca se: pod dojmom sam emisije.

01:47 - K ( 5 ) - * Drž/Nedaj