*Sanjam kako postojim... ocito da postojim nadrealisticki...
06.02.2007.,
Morala bih uciti. Ali necu. Danas je moj dan hedonistickih uzitaka. Zasto? Jer ga zasluzujem. Jest cu, citat i slusati samo ono sto je dostojno mojih prohtjeva i mene kao takve. Cak i ako uzmem knjigu u ruke, bit ce to zbog slatkog uzitka u mazohizmu. Kojem sam ocito sklona. I pa sta? Shvatila sam da se ponekad ljudi previse brinu i pitaju mutava pitanja.

*-Kapetane, sidro pluta!
-Hm, mora da ce kisa...

*Sanjala sam da cekamo pred HNK predstavu. Padao je snijeg i sve je bilo nekako zlatno. Bili smo nas friških dvoje, Tvrdi, Morana, Zgodni i jos neka djevojka za koju pretpostavljam da je bila cura od Zgodnog. Osim nas jos je bila horda usminkanih ljudi koji su takodjer cekali. Bilo je vrijeme pa smo uletjeli kroz balkon unutra, i sjeli na svoja mjesta na balkonu. Koji je bio postavljen prema pozornici nakoso tako da smo svi morali gledati udesno da bi vidjeli predstavu. Kad je pocela predstava, svjetla se nisu ugasila, i konobar je poceo raznositi zakusku (freneticni konobar, isao je dvjesto na sat). Pjevac, koji je imao od sile 20 godina, se pjevajuci neku ariju (bila je kakti opera) nekim cudom popeo/preletio na balkon i pjevao Tvrdom, koji se samo smjeskao od neugodnosti i na kraju su se rukovali. Odjednom, pjevac je nestao i zavrsio je prvi cin. Svjetla su se zamracila, samo je jedno ostalo na meni. Ljudi u redovima ispred mene su nestali pa sam skocila na parter (?!) i pocela plesati neku parodiju na striptiz, nesto sto je vjerojatno trebalo biti seksi, ali ispadalo je kao da plese retardirana tronoga macka, samo se sjecam da je bilo puno mahanja glavom za koje ne znam cemu je sluzilo. Pogledala sam gore i skuzila da gore ljudi nisu nestali, ali me nisu fermali, samo me R. gledao nekako... zlo i grabezljivo naslonjen na ogradu balkona i nekako sam znala da ce mi nesto napraviti, zakrenuti vratom ili nesto, kad i ako zarsim ples. Pa sam plesuci pobjegla i nekako se stvorila na krovu škole primjenjene umjetnosti nasuprot HNK. Gdje je bila hrpa povampirenih ljudi koji su me takodjer poceli goniti. Stvorila sam se na glavnom zeljeznickom kolodvoru, usla unutra, a tamo je bio ogroman parobrod, u cijem boku je bila izrezana rupa, kao spilja. Pogledala sam unutra, tamo je bila vucica koja je kotila vucice. Pogledala me i rekla da me ti ljudi nece taknut. I onda sam se probudila.

*Smatram da trebam ozbiljnu psihoterapiju sto se tice mojih snova...

Slusa se: N.Jones – I've got to see you again.
Zeli se: cokolada
Osjeca se: prosjecni uzitak.

17:16 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj