*moram se nauciti othrvati porivima
02.02.2007.,
*Dobila sam poriv nesto stvoriti. Pogledala sam u ladicu, papira je ostalo samo za par slika Rumunjske koje se trebaju tek isprintati. Plastelina nemam (iako volim, volim plastelin, zasto on nije sastavni dio svakog studentskog inventara?). Vune isto vise nemam, niti je namjeravam kupiti, jer cu onda stvarno zabaciti ucenje (fizicko uskracivanje radi intelektualnog dobitka, kako isusovacki, tko bi rekao, ipak nisam hedonistica). Gitaru sam dala Zgodnom, sad sluzi njemu kao vjeran skupljac prasine, neka se i njegova Majka odmori.
Ostala sam samo sa mojim plasticno-metalnim, strujno-valnim, toplo-hladnim računalom. Pa neka, nisam zahtjevna. Samo sto je sintagma „nesto naškrabati“ izgubila na smislu.

*Pjesme mi uvijek ispadale sture i zajebantske, iste su kao i moja „proza“, hrpa sretnih i manje sretnih misli, nabacane bez reda i umocene u ironiju i ustaljene fore da slucajno ne ispadnu pateticne, ili, ne daj boze, cmoljive. Cmoljivost je antivrlina koju najvise izbjegavam. I sad mi malo po malo sijeva u glavi da mozda i nije tako strašna.
*Cmoljivost ili hladnoca, koji je bolji izbor, i da li je moguce balansirati negdje izmedju?

*A pa neka...

Probijam granice vlastite patetike
Pa prelazim na mjesto sa njene dobre strane.
Ma pomirit cemo se, nas dvije!
Ubila sam suncokrete i preusmjerila čelik.
I sada pocinjem razumjeti.
Jer sam prestala razmišljati.
Nabila sam roge logici.
Sad smo, patetika i ja, na istoj strani zla.
Šećemo, ruka pod ruku, krijem je u džepu,
Vadim kao rizle i umotavam misli u nju.
To vam je novogodisnji utjecaj, sve podsjeca na sarmu.
A ja ne volim svinjetinu.

*Eto, cak mi se i ova otela i pobjegla iz stupca u liniju.

*Opet moj dvadeseticetverosatni post od pR.oljetnog sina mi udara u glavu. Da su mi odrezali neki vitalan organ (u koje nikako ne mogu ubrojiti svoju glavu), poput noge, ne bi mi tako falio kao on (bas sada i bas ovdje).
Mozda sam luda? Kazu da ludjaci nisu svjesni svoje ludosti, a buduci da se ja ne smatram ludom, mozda pripadam u neku ustanovu s gumenim zidovima i ugodnim, profesionalnim osobljem koje nudi oku ugodne – mozgu prijazne bombone.

*Ne mogu se skoncentrirati. Zato sto sam shvatila nesto (bas sada i bas ovdje), a to je nekako tipicno za mene, shvacati najbanalnije stvari i smatrati ih pravim otkricima. Danasnje otkrice je: Darja se prepustila.
Ocekivalo se nesto bolje, zar ne?
Bolje ne mogu.
Gledala sam struju vec stvarno dugo. Nekad sam bila cak toliko blizu nje da mi se vrtjelo od njene brzine, ali, probavsi temperaturu palcem na nozi, zakljucivala sam da je prehladna voda za moj ukus. A sad je valjda vodi dopizdila moja neodlucnost, zgrabila mi stopalo, izvrnula me potrbuske i uvukla u sebe, ostavljajuci krvav trag moje umisljene njuske na obali, tako da ga mogu gledati i nadati se da je to najgore sto ce mi se desiti.
Koliko ja godina imam?!
Slusa se: neka mi netko oduzme Sigur Ros, mislim da sam ovisna
Zeli se: Samo i jedino on. Hvala lijepa.
Osjeca se: Fiiiiiiiiiiiijjuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu......... *j****

12:39 - K ( 3 ) - * Drž/Nedaj